Muhamed ibn Abdul Vahab

Muhamed Abdulvehab
Nema slobodne slike
Rođen/a Muhamed ibn Abdulvehab ibn Sulejman ibn Ali ibn Muhamed ibn Ahmed ibn Rašid
1703.
Ujajna, Nadžd
Umro/la 22. juni 1792. (dob: 88/89)
Etnicitet Arap
Zanimanje učenjak
Poznat/a po proučavanje akide prema gledištima vehabizma;
pogledi na bidu i tevhid
Vjeroispovijest islam

Muhamed ibn Abd el Vehab (arapski: محمد بن عبد الوهاب‎, DMG: Muḥammad ibn ʿAbd al-Wahhāb ; 1703 – 22. 6. 1792) bio je religijski vođa i teolog iz Nadžda u centralnoj Arabiji. Osnovao je pokret koji se danas zove vehabizam (sljedbenici, shodno, vehabije).[1][2][3][4][5] Rođen je u porodici sudija, pa je Ibn Abdulvehabovo rano obrazovanje predstavljalo učenje osnovnog standardnog kurikuluma izvorne jurisprudencije prema hanbelijskoj pravnoj školi, koja je bila najzastupljenija pravna škola islama u njegovom mjestu rođenja.[6] Uprkos prvobitnoj rudimentarnoj edukaciji u klasičnoj sunitskoj islamskoj tradiciji, Ibn Abdulvehab je postepeno postao protivnik većine sunitskih praksi poput posjećivanja i veneracije grobnica svetaca,[6] što je smatrao heretičkim religijskim inovacijama ili čak idolatrijom.[6] Iako su njegova učenja bila odbačena i suprotstavljena većini najznačajnijih sunitskih učenjaka tog vremena,[6] uključujući njegovog oca i brata,[6] Ibn Abdulvehab sklopio je religijsko-politički pakt sa Muhamedom ibn Saudom kako bi mu pomogao da osnuje Emirat Dirija, prvu saudijsku državu,[7] te je počeo sa dinastičkim savezništvom i dijeljenjem moći u dogovoru sa njihovim porodicama, što se nastavilo do dana-današnjeg u KSA-u.[8] El eš Šeik, saudijska vladajuća religijska porodica, predstavlja potomke Ibn Abdulvehaba, a takođe su kroz historiju predvodili ulemu u saudijskoj državi,[9] dominirajući državnim klerikalnim institucijama.[10]

Državna džamija u Kataru je posvećena Abdulvehabu

Na njega su utjecali Ahmed ibn Hanbel, Ibn Tejmija, Muhamed Haja el Sindi, Ibn Kajim el Dževzija; on je utjecao na Muhameda ibn Sauda i dinastiju Saud, Abdulaziza ibn Abdulaha ibn Baza, Muhameda ibn el Utajmina, Muhameda Nasirudina el Albanija, Abdulrahmana el Sudaisa, Sauda el Šurajma.

RadoviUredi

  • Risālah Aslu Dīn Al-Islām wa Qā'idatuhu
  • Kitab al-Quran (Knjiga Allaha)
  • Kitab at-Tawhid (Knjiga o Jednoći Boga)
  • Kashf ush-Shubuhaat (Pojašnjenje dvoumica)
  • Al-Usool-uth-Thalaatha (Tri temeljna principa)
  • Al Qawaaid Al 'Arbaa (Četiri osnove)
  • Al-Usool us Sittah (Šest temeljnih principa)
  • Nawaaqid al Islaam (Nulifikatori islama)
  • Adab al-Mashy Ila as-Salaa (Načini odlaska na namaz)
  • Usul al-Iman (Osnove vjere)
  • Fada'il al-Islam (Izuzetna svojstva islama)
  • Fada'il al-Qur'an (Izuzetna svojstva Kurana)
  • Majmu'a al-Hadith 'Ala Abwab al-Fiqh (Sažet pregled hadisa o glavnim temama fikha)
  • Mukhtasar al-Iman (Sažetak vjere; tj. sumarna verzija rada o vjeri)
  • Mukhtasar al-Insaf wa'l-Sharh al-Kabir (Sažetak jednakosti i Veliko objašnjenje)
  • Mukhtasar Seerat ar-Rasul (Sumarna biografija Poslanika)
  • Kitaabu l-Kabaair (Knjiga velikih grijeha)
  • Kitabu l-Imaan (Knjiga vjerovanja)
  • Al-Radd 'ala al-Rafida (Pobijanje odbacivača)

ReferenceUredi

  1. Moosa, Ebrahim (6 April 2015) (en). What Is a Madrasa?. UNC Press Books. str. 97. ISBN 9781469620145. https://books.google.com/books?id=ei9ZBwAAQBAJ&pg=PA97&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false. 
  2. White, Jonathan R. (1 January 2016) (en). Terrorism and Homeland Security. Cengage Learning. str. 252. ISBN 9781305886940. https://books.google.com/books?id=XL8aCgAAQBAJ&pg=PA252&dq=who+is+Ibn+Abdul+Wahhab&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwiRg4a9jPnQAhUMIMAKHWM8B2I4HhDoAQggMAE#v=onepage&q=who%20is%20Ibn%20Abdul%20Wahhab&f=false. 
  3. Hubbard, Ben (10 July 2016). "A Saudi Morals Enforcer Called for a More Liberal Islam. Then the Death Threats Began.". The New York Times. ISSN 0362-4331. Archived from the original on 15 December 2016. Pristupljeno 16 December 2016. 
  4. Asad, Talal (3 February 2003) (en). Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity. Stanford University Press. str. 222. ISBN 9780804747684. https://books.google.com/books?id=CeJ85XwCPxQC&pg=PA222&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false. 
  5. ́goston, Ga ́bor A.; Masters, Bruce Alan (21 May 2010) (en). Encyclopedia of the Ottoman Empire. Infobase Publishing. str. 260. ISBN 9781438110257. https://books.google.com/books?id=QjzYdCxumFcC&pg=PA260&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Laoust, H., "Ibn Abd al-Wahhāb", in: Encyclopaedia of Islam, Second Edition, Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel, W.P. Heinrichs.
  7. Hourani 1992: 257–258
  8. Nawaf E. Obaid (September 1999). "The Power of Saudi Arabia's Islamic Leaders". Middle East Quarterly VI (3): 51–58. Archived from the original on 6 August 2011. Pristupljeno 23 June 2011. 
  9. Abir 1987: 4, 5, 7
  10. Metz 1992

LiteraturaUredi

Vanjske vezeUredi