Mobutu Sese Seko
Mobutu Sese Seko Nkuku Ngbendu wa Za Banga (14.10. 1930 – 7.9. 1997), poznatiji kao Mobutu ili Joseph Mobutu-Sese Seko, rođen kao Joseph-Désiré Mobutu, bio je predsjednik Zaira (današnje Demokratske Republike Kongo) 32 godine (1965–1997), gdje je došao na vlast nakon svrgavanja Josepha Kasa-Vubua.
Mobutu je rođen u gradu Lisala u tadašnjem Belgijskom Kongu, u porodici koja je pripadala etničkoj grupi Ngbanda. Otac, kuhar, rano je umro te ga je odgojila majka, po profesiji hotelska sobarica. Nakon što je najranije obrazovanje primio u katoličkoj misionarskoj školi, s 19 godina se priključio Force Publique, belgijskoj kolonijalnoj vojsci i tamo stekao čin narednika. Poslije je otišao u Leopoldville i radio kao novinar u lokalnom listu L'Avenir. Tamo je upoznao Patricea Lumubu te se priključio njegovoj nacionalističkoj stranci Mouvement National Congolais koja je zahtijevala nezavisnost od Belgije.
Kada je 30.6. 1960. Kongo dobio nezavisnost, Mobutu je imenovan za načelnika generalštaba nove kongoanske vojske. Slijedećih nekoliko mjeseci je igrao značajnu ulogu u kongoanskoj krizi, a 14.9. 1960. je izveo državni udar kojim je svrgnut premijer Lumumba, a nekoliko mjeseci kasnije ga je izručio vlastima secesionističke pokrajine Katange gdje je ubijen. Mobutu je tako stekao podršku SAD i zapadnih sila koja će ga služiti i nakon što je 1965. i formalno preuzeo vlast.
Do tada je kongoanska kriza već bila manje-više završena, te je Mobutu - iskazavši se kao izuzetno vješt političar - postao jedan od najdugovječnijih čelnika u Africi. Kao gorljivi antikomunist, uživao je podršku Zapada, ali je to od 1971. godine krio s afričkim nacionalizmom, odnosno politikom kojom su se zabranjivala zapadna imena i odjeću. U okviru te politike Kongo je promijenio ime u Zair.
Mobutu je isto tako sagradio kult ličnosti, ali i ideologiju mobutizam, koju su mnogi uspoređivali s maoizmom. Iako gorljivi antikomunist, od početka 1970-ih počeo je blisko surađivati s komunističkom NR Kinom, a postao je i blizak prijatelj rumunjskog komunističkog vođe Nicolae Ceausescua.
Mobutuova vanjska politika je, pak, bila čvrsto vezana uz SAD, te je od sredine 1970-ih Zair korišten kao baza za tajne operacije protiv prosovjetske vlade u susjednoj Angoli. Zbog tih hladnoratovskih obzira, zapadne vlade se nisu previše osvrtale na Mobutuove često brutalne metode vladavine, pri čemu su često i njegovi najbliži suradnici bili optuživani za izdaju, hapšeni i mučeni.
Još je više upadao u oči između velikih prirodnih bogatstatva Konga i sveopćeg siromaštva i nerazvijenosti, odnosno potpune zapuštenosti puteva, škola, bolnica i druge nacionalne infrastrukture. Kongoanska državna uprava je za vrijeme njegove vlasti bila poznata slabim ili nikakvim plaćama, te je vladala sveopća korupcija. S druge strane, Mobutu je, slično kao i mnogi drugi afrički vođe tog vremena, zgrnuo i u švicarske banke smjestio veliki dio nacionalnog bogaststva, postavši oličenje fenomena koji će se kasnije zvati kleptokracija.
Mobutu je, s druge strane, veliki dio novca uložio u vlastitu predsjedničku gardu, čime se osigurao od mogućih državnih udara, dok je političku opoziciju, uz brutalnu represiju, gušio i potkupljivanjem. Pokazao je veliku vještinu da održava vjernost svoje vlade tako što je vršio stalne kadrovske rotacije, a iskazao se i u vještom balansiranju između različitih vjerskih i etničkih skupina.
Nakon završetka hladnog rata, Mobutu je shvatio da više nije tako koristan kao zapadni saveznik te je započeo korake u smjeru nominalne demokratizacije zemlje. Međutim, zdravstveni problemi izazvani rakom prostate su do sredine 1990-ih počeli utjecati na njegovu sposobnost upravljanja zemljom. Ključni događaj je, pak, bilo stajanje na stranu Hutua u građanskom ratu u Ruandi, a kasnije pomaganje izbjeglih Hutua u napadima na novu tutsijevsku vladu Ruande, kao i na lokalne Tutsije - Banyamulenge. To je bio povod za pobunu u kojoj su na stranu Tutsija stale vlade Ruande, Burundija, a kasnije i Angole i Ugande te započele invaziju istočnog dijela Zaira. Time je počeo tzv. Prvi kongoanski rat u kome je Alijansa demokratskih snaga za oslobođenje Konga (AFDL) na čelu s Laurentom Kabilom zauzela velike dijelove istočnog Zaira i započela napredovanje prema zapadu.
U martu 1997. je Mobutu, suočen s vojnim porazom, pokušao pregovarati i imenovao svog starog neprijatelja Etiennea Tsishekedija za premijera, ali su pobunjenici odbili pregovarati. Nekoliko dana prije nego što će glavni grad pasti, Mobutu je pobjegao. Nekoliko mjeseci kasnije umro je u Maroku.
Vanjske veze
uredi
- Speech by Mobutu, vowing to resist the rebel onslaught and remain in power
- Obituary Arhivirano 2012-11-05 na Wayback Machine-u
- Anatomy of an Autocracy: Mobutu's 32-Year Reign (New York Times biography by Howard W. French)
- Mobutu's legacy: Show over substance
- Hope and retribution in Zaire, Allan Little, From our own Correspondent, BBC News, 24 May, 1997.
- Article on Mobutu from www.dictatorofthemonth.com Arhivirano 2009-02-08 na Wayback Machine-u (written by user: MinnesotanConfederacy)
- IMDB.com Lumumba (2000) - Film about the rise of the independent Congo/Zaire.
| Prethodi: Joseph Kasa Vubu kao predsjednik Republike Kongo |
predsjednik Zaira prije 1971 Predsjednik Demokratske Republike Kongo 1965–1997 |
Slijedi: Laurent-Désiré Kabila as Predsjednik Demokratske Republike Kongo |