Kult ličnosti

Kult ličnosti, specifičan oblik političke idolatrije, poput obožavanja neke osobe kao nepogrešivog vjerskog, umjetničkog, znanstvenog... vođe te neprimjereno, nekritičko i često lažno pisanje o takvima.

Kroz čitavu povijest su karizmatične vođe prelazile u legendu i od njih se stvarao kult ličnosti, Sokrat, Aleksandar Veliki, Cezar, Vergilije, a najindikativniji je primjer izgradnje kulta ličnosti od Isusa ili Augusta, pa suvremeni kult ličnosti često u praksi nalikuje na religiju, obožavanje društva prema „velikom vođi“ u društvenim pokretima (Ghandi, Martin Luter King...), u revolucijama i oslobodilačkim ratovima (Dolores Ibaruri, Tito, Castro, Che Guevara...) u rock i pop kulturi...

Oblici političkog kultova ličnosti su karakteristične za diktature, ali postoje i u tzv. demokratskim sistemima. Različiti kultovi ličnosti su postojali na primjer u fašistickoj Italiji Benita Mussolinija, nacističkoj Njemačkoj Adolfa Hitlera, Francovoj Španjolskoj, Pinochetovom Chileu, Suhartovoj Indoneziji, Tuđmanovoj Hrvatskoj,... te socijalističkim diktaturama poput Staljinovog Sovjetskoga Saveza i Chausescuovoj Rumunjskoj.

Izraz je prvi put u političkom značenju upotrebio Nikita Hruščov u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza (1956.), u kojemu je apologiju Josifa Visarionoviča Staljina i cijeli sistem političkih, propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio osobito u posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao kult ličnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta ličnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske čistke, masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zloupotrebe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult ličnosti se diferncirao kao poseban oblik autokratske vladavine koja se temelji na posvemašnoj birokratizaciji društvenog i političkog života.

Sociološki je zanimljiv pokušaj stvaranja kulta ličnosti u SFRJ od Josipa Broza Tita. Karizma partizanskog borca i vizionara ...ode Tito u šumu, ode Tito u legendu (M. Krleža) te borca za međunarodnu miroljubivu koegzistenciju i osnivača pokreta nesvrstanih koriste političari i partijski aparatčici naročito pred kraj Titovog života i poslije njegove smrti kako bi njegovim imenom prikrili svoju nesposobnost i odsustvo ideala i vizija. Tada svaka republika nekom mjestu daje Titovo ime (od Titovog Velenja doTitove Mitrovice, izdaju se neprimjerene monografije tipa 'Tito u lovu', a 80-ih godina naslovnice dnevnih novina vrve Titovim imenom iz usta politikanata.

Za razliku od zloupotrebe Titove karizme, 30-godišnje intencije da se u Hrvatskoj od jednogTuđmana stvara kult ličnosti, po samoj prirodi njegove strahovlade i građanskog rata te prirodi njegove ličnosti (s očitim sociopatskim karakteristikama) poprimilo je karikaturalne razmjere.

Karakteristike političkog kulta ličnostiUredi

  • Pretjerana pokornost osoba prema vođi
  • Nekritičnost prema iskazima i djelovanju vođe
  • opasnost za život i zdravlje i disidenta, hapšenja, ili "nestanaci" kritičara
  • Pretjerana prisutnost slika i slogana, na primjer u privatnim domovima, školama i tvrtkama, kao i u svim medijima
  • Označavanje javnih objekata, škola, ulica, trgova, sportskih objekta, gradova, u skladu sa vođom (npr. Staljingard, Kidričevo, Titograd, Kardeljevo, Aerodrom Franje Tuđmana, Trg Franje Tuđmana, Most Franje Tuđmana...).

Na kraju vladavine dikatatora obično se događa obrat: slijede preimenovanja ulica i gradova te uklanjanje slika i spomenika iz javnosti. Vandalski činovi rušenja vrijednih umjetničkih ostvarenja spomenika NOB-a te preimenovanje ulica po opskurnim imenima iz nacionalne prošlosti Srbije i Hrvatske spada u kategoriju kontrarevolucionarnog nacionalističkog čina koji nema nikakve dodirne točke s rašćišćavanjem s kultom ličnosti.

Primjeri kultova ličnostiUredi

IzvoriUredi