Krapinski pračovjek

Krapinski pračovjek ili Krapinski neandertalac. Naziv za nalazište fosilnih ostataka pračovjeka.

Lobanja Krapina 3
Lobanja Krapina 3 iz Gorjanović-Krambergerove knjige „Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien”

Istraživanja paleolotičkih nalazišta u Hrvatskoj, kao i priča o krapinskim praljudima, započinju 23. kolovoza 1899. godine kada je Dragutin Gorjanović-Kramberger na poziv fra. Dominika Antolkovića posjetio nalazište na Hušnjakovu brijegu u Krapini kako bi proučio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronađeni. Naime, uslijed iskopavanja pijeska koje se vršilo na spomenutom brdu, radnici su pronašli fragmente kostiju.

Tijekom istraživanja, otkrivene su četiri zone odjeljene prema faunističkim nalazima:

  1. Castor fiber (europski dabar)
  2. Homo sapiens (čovjek)
  3. Rhinocerus merckii (nosorog)
  4. Ursus spelaeus (špiljski medvjed)

Starost krapinskog pračovjeka procjenjuje se na 100 000 godina. Tokom iskapanja 1905. godine je prikupljeno više od 5 000 predmeta (kosti pračovjeka i faune, artefakti), od čega su 874 ostatka ljudskog porijekla. Artefakti su pripadali musterijanskoj kulturi. takođe su pronađeni i ostaci ognjišta, po čemu možemo zaključiti da je krapinski pračovjek poznavao vatru.

Krapinski pračovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova.

Važno je napomenuti da detaljnom analizom i usporedbom ostataka pračovjeka koji su pronađeni u spilji dokazano je kako su spilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca ali su se razlikovale po građi tijela i ličnoj fizonomiji. Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugačku lubanju, produljeno lice i udove, niži je bio robustnije građe, kraćih udova, zdepastog tjela, oble lubanje i širokog lica.

Ono na što treba posebno skrenuti pažnju jest način na koji je nalazište rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je načinjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima. Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bića. To je potpuno krivo. Neandertalci su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izrađivati sofisticirana oruđa, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti.

Za krapinskog pračovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne možemo tvrditi da je živio na isti način tj. imao istu kulturu života kao i ostali pripadnici te vrste koji su nastanjivali druge djelove svijeta. S obzirom na brojne kosti pračovjeka koje su pronađene razbacane po spilji zajedno s kostima životinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Možemo zaključiti da su bili jednostavna bića koja su smrt bližnjeg poistovjećivali sa smrću bilo koje životinje.

Znanstvenici još uvijek oštro polemiziraju o načinu na koji je krapinski pračovjek nestao. Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice.

Velik dio ostataka s Hušnjakova nalazi se u Muzeju evolucije u Krapini, a upravo je u izgradnji novi muzejski kompleks, suvremenog dizajna u obliku školjke.

Najočuvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim udžbenicima diljem svijeta. Dragutin Gorjanović-Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za proučavanje fosilnih ostataka kostiju.

Izvori uredi

  • KARAVANIĆ, IVOR. Život neandertalaca. Zagreb: Školska knjiga, 2004.

Eksterni linkovi uredi