Kosci (Opiliones) su zglavkari koji veoma liče na pauke, ali se od njih razlikuju po jako dugim, tankim nogama koje se lako lome. Kosci imaju šest nogu kao i svi kukci, dok ih pauci imaju osam. U slučaju opasnosti mogu da odbace ekstremitete. Ime su verovatno dobili po tome što se najčešće nalaze u svežem senu u vreme kosidbe. Pored toga mogu se naći i u vlažnim staništima, pećinama a mnoge od njih su noćne životinje. Poznato je oko 3500 vrsta kosaca.

Kosci
Hadrobunus grandis
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Arachnida
Podrazred: Dromopoda
Red: Opiliones
Sundevall, 1833
Sinonimi

Phalangida

Vanjski izgled uredi

Telo im je podeljeno na dva regiona, koji su široko spojeni:

Na prozomi se nalazi 6 pari ekstremiteta:

1. par su helicere koje se sastoje od tri članka i završavaju se kleštima; pomoću helicera se vrši drobljenje hrane; u njihovoj blizini su otvori žlezda koje luče sekret snažnog mirisa;

2. par u pedipalpi koji su slični nogama za hodanje samo što su kraći od njih; kada su uznemireni podižu pedipalpe jer se na njihovim krajevima nalaze čulne ćelije;

3. četiri para nogu za hodanje čija dužina nekoliko puta prevazilazi dužinu tela koje je spušteno nisko pa se središnji deo nogu nalazi iznad tela.

Opistozoma se sastoji od 9 segmenata, ali se jasno uočava samo 7 pošto su prvi i drugi segment srasli i obrazuju operkulum, poklopac na kome se nalaze polni otvori.

Unutrašnja anatomija uredi

Za razliku od drugih paukolikih životinja klase arahnida kosci ne uzimaju samo tečnu, polusvarenu hranu već i parčiće čvrste hrane. Hrane se vrlo raznovrsno delovima biljaka, živim i mrtvim insektima koje hvataju pedipalpima, a ovi ih dodaju helicerama na maceriranje.

Izlučivanje vrše parom koksalnih žlezda koje se izlivaju između mesta polaska trećeg i četvrtog para nogu.

Krvni sistem je otvoren sa srcem koje ima dva para ostija.

Kosci dišu pomoću sistema traheja.

Polni organi se otvaraju na operkulumu. Ženski polni sistem sadrži i legalicu (ovipozitor) na trbušnoj strani opistozome, a muški dugačku, cev obloženu hitinom (penis) kojom se završava polni otvor. Mužjaci se međusobno bore da pridobiju ženku. Ženke pomoću legalice polažu na stotine jaja u grupama šupljine drveta, zemlju ili ispod kamenja. Vrlo često legalica može da bude i tri puta duža od samog tela (videti sliku). Kod većeg broja vrsta postoji i partenogeneza.

Klasifikacija uredi

Red kosaca (Opiliones) podeljen je na sledeće podredove:

Siro duricorius i
Siro đorđevici žive na prostorima bivše Jugoslavije;
Liobunum
Mitopus
Opilio
Phalangrium

Literatura uredi

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.