Žlezda (ek.) ili žlijezda (ijek.), organ u životinjskom telu koji ima sposobnost oslobađanja različitih supstanci. Žlezda može izlučiti te supstance u krvotok (endokrina žlezda), u neku od telesnih šupljina ili pak u spoljašnju sredinu (egzokrina žlezda).

Nastanak uredi

Žlezdani epiteli nastaju od jednoslojnih epitela koji mogu da vode poreklo od ektoderma ili endoderma. U određenom delu jednoslojnog epitela dolazi do intenzivnih mitotičkih deoba čime se stvara grupa ćelija koja podseća na pupoljak i smeštena je između epitela i podepitelske lamine. Produžavanjem mitotičkih deoba pupoljak sve više uranja u dubinu, u vezivno tkivo ispod epitela. Od ćelija tog pupoljka se postepeno diferencira žlezdani epitel. Ako žlezdani epitel ostane u vezi sa pupoljkom-začetnikom, tkivo koje ostvaruje tu vezu predstavlja izvodni kanal, a sama žlezda je egzokrina. Ukoliko se ta veza prekine, izvodnog kanala nema i u pitanju je endokrina žlezda.

Tipovi žlezda uredi

 
Egzokrina žlezda
 
Endokrina žlezda

Proizvod (sekret) stvoren u žlezdanim ćelijama se u najvećem broju slučajeva izlučuje procesom egzocitoze.

Prema načinu na koji sekret dospeva do mesta svog delovanja žlezde se dele na:

  • endokrine žlezde - žlezde koje sekretuju svoje produkte direktno preko membrane u okolni prostor. Preciznija definicija endokrinih žlezda je da se njihovi sekreti izbacuju u međućelijski prostor, a iz njega u krv kojom dospevaju do mesta u organizmu na kome ispoljavaju svoje dejstvo. Uz ove žlezde prisutni su diskontinuirani kapilari.
  • egzokrine žlezde - žlezde koje svoje produkte oslobađaju u spoljašnju sredinu. Egzokrine žlezde imaju izvodne kanale preko kojih njihovi sekreti dospevaju do mesta gde deluju. Prate ih kontinuirani kapilari.

Egzokrine žlezde uredi

Prema građi moguće je razlikovati sledeće tipove žlezda:

1. cevolike (tubularne), u vidu tubula (slepo završenih cevčica) koje mogu biti:

  • prave
  • izuvijane
  • razgranate;

2. meškolike (acinusne), u vidu acinusa (mešak loptastog oblika) koji su najčešće grupisani u grozdaste oblike koje imaju zajednički sistem izvodnih kanala.

3. mešovite, koje poseduju kako cevaste tako i meškolike delove (npr. podjezična žlezda).

Na osnovu hemizma i izgleda proizvoda lučenja razlikuju dva tipa žlezdanih ćelija:

1. serozne čiji je sekret, posmatran pod svetlosnim mikroskopom, kompaktan tako da obrazuje granule (lat. granulum = zrno); takve su npr. podvilične i podjezične pljuvačne žlezde;

2. mukozne čiji sekret nije kompaktan.

Prema načinu sekrecije egzokrine žlezde obuhvataju tri grupe:

  • Apokrine žlezde - tokom sekrecije, deo tela ćelije odlazi zajedno sa produktom.
Glavni članak: apokrine žlezde
  • Merokrine žlezde - ćelije oslobađaju svoj produkt u okolinu putem egzocitoze.
Glavni članak: merokrine žlezde
  • Holokrine žlezde - celokupna ćelija dezintegriše da bi oslobodila svoj produkt.
Glavni članak: holokrine žlezde

Mogu se razlikovati još i:

  • homokrine žlezde građene od jedne vrste ćelija koje sve stvaraju isti sekret;
  • heterokrine žlezde, izgrađene od različitih vrsta ćelija koje sintetišu različite sekrete.

Tip sekretornog produkta koji luče egzokrine žlezde može biti:

  • Lojni - vodenkasti produkt bogat proteinima
  • Serozni - viskozni produkt, bogat glikoproteinima
  • Mukozni - lipidni produkt

Endokrine žlezde uredi

Sekretorne ćelije parenhima endokrinih žlezda proizvode hormone koje ubacuju u krvotok i tako stižu do ciljnih mesta u organizmu gde ostvaruju svoje dejstvo. Hormoni na ciljne ćelije deluju tako što podstiču ili koče metaboličke procese u njima. Osim toga, hormoni nekih endokrinih žlezda mogu delovati aktivirajuće ili inhibirajuće na druge endokrine žlezde.

Hormoni se sintetišu i u ćelijama koje grade organe koji nemaju samo endokrinu funkciju, kao što je to slučaj sa:

Glavni članak: Endokrine žlezde

Vanjski linkovi uredi

Literatura uredi

  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Šerban, M, Nada:Ćelija-strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001.