Kongres u Angosturi

Kongres u Angosturi bio je zajednički kongres predstavnika Venezuele i Nove Granade što ga je 15. veljače 1819. godine u Angosturi (danas Ciudad Bolívar) sazvao Simón Bolívar. Kongres je zasjedao ukupno dvije godine, a na njemu je sudjelovalo 26 delegata iz Venezuele i Nove Granade. Temeljni cilj, koji je i ostvaren, bio je ujedinjenje dvaju zemalja u jedinstvenu državu i dogovor oko nastavka borbe za nezavisnost od Španjolske.

Eksterijer Kongresnog doma u Ciudad Bolívaru, gdje se 1819. sastao Kongres.

Glavna dvorana Kongresnog doma.

Sastanak se održao u Kongresnom domu u Angosturi. Delegati iz Venezuele određeni su preko izbora koji su se održali u južnim dijelovima zemlje i na Margaritinom otoku, s obzirom da je ostatak zemlje još uvijek bio pod španjolskom upravom, dok su delegati iz Nove Granade izabrani među borcima koji su se borili s venezuelanskim patriotima. Četiri dana nakon što je Kongres službeno započeo zasjedanje, Bolívar je održao poznati govor u kojemu je predložio nekoliko modela konstituiranja nove države, mada je dio njih na koncu odbijen; najznačajniji među odbijenim prijedlozima bili su funkcija ceremonijalnog, doživotnog predsjednika koji bi vladao preko moćnih ministara odgovornih parlamentu te nasljedni senat (oba prijedloga modelirana su prema britanskom sustavu) te formiranje tzv. "četvrte grane vlasti", one "moralne", koja je bila temeljena na klasičnom areopagu.

Prvi značajan uspjeh Kongresa bio je Ustav Venezuele iz 1819. godine, koji je službeno usvojen 15. kolovoza, ali koji je ubrzo prestao važiti jer je već 17. prosinca iste godine donesena odluka o osnivanju Republike Kolumbije, koja je objedinjavala Venezuelu, Novu Granadu i dijelove Ekvadora. Istoga dana donesen je i Temeljni zakon Republike Kolumbije (španjolski: Ley Fundamental de Colombia), zapravo ustav nove države, koji je sadržavao 14 članaka i uređivao njezinu temeljnu strukturu. Tih 14 članaka bili su:

1. Od 1819., Republika Kolumbija nastaje spajanjem Venezuele i Nove Granade, zemalja sa republikanskim sustavom;
2. Generalna kapetanija Venezuela i Vicekraljevstvo Nova Granada objedinjuju svoje teritorije u jedinstvenu cjelinu;
3. Nacionalni dug Kolumbije sastoji se in solidum od dugova Venezuele i Nove Granade;
4. Izvršna vlast nalazi se u rukama predsjednika i potpredsjednika (iste je, privremeno, imenovao Kongres);
5. Država se dijeli na tri velika departmana: Venezuelu, Quito i Cundinamarcu sa središtima u Caracasu, Quitu i Bogoti (potonji predstavlja novo ime Nove Granade);
6. Departmani imaju svoje uprave i načelnike;
7. Glavni grad Kolumbije nosit će ime Bolívar, dok će njegovu lokaciju odrediti Kongres;
8. Kongres Republike Kolumbije sastat će se u selu Rosario de Cúcuta;
9. Kongres će sastaviti i donijeti Ustav Republike Kolumbije;
10. Na isti način, Kongres će odrediti zastavu i grb Kolumbije, koristeći boje Venezuele (koje su bile najpoznatije);
11. Kongres će završiti zasjedanje 15. siječnja 1820. godine, nakon čega se mogu održati novi izbori za Kongres;
12. Kongres će biti zamijenjen šesteročlanim odborom i predsjednikom;
13. Dana 25. prosinca 1819. godine, Republika Kolumbija će biti službeno proglašena na javnoj ceremoniji;
14. Prethodno navedeni datum slavit će se kao obljetnica republike.

Kongres je predsjednikom imenovao Simóna Bolívara, dok je potpredsjednik postao Francisco Antonio Zea, dotadašnji predsjednik Kongresa. Juan Germán Roscio je imenovan potpredsjednikom za Venezuelu, dok je istu funkciju za Cudinamarcu dobio Francisco de Paula Santander. Svi delegati potpisali su Temeljni zakon, kojega je na koncu potvrdio Bolívar svojim potpisom i državnim pečatom.

Kongres u Angosturi zaključen je 31. srpnja 1821. godine, kada je sa zasjedanjem započeo Kongres u Cúcuti.