Katalaza
Katalaza je široko rasprostranjen enzim i sreće se kod prokariota i eukariota. Predstavlja deo antioksidativne zaštite organizma. Katalaza razlaže toksični vodonik peroksid na molekul kiseonika i vodu. Vodonik peroksid zajedno sa superoksidnim anjonom (O2-), hidroksilnim radikalom (OH*) i singletnim kiseonikom spada u slobodne radikale kiseonika.[1][2]
Katalaza | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||
EC broj | 1.11.1.6 | ||||||||
CAS broj | 9001-05-2 | ||||||||
IntEnz | IntEnz view | ||||||||
BRENDA | BRENDA entry | ||||||||
ExPASy | NiceZyme view | ||||||||
KEGG | KEGG entry | ||||||||
MetaCyc | metabolic pathway | ||||||||
PRIAM | profile | ||||||||
PDB | RCSB PDB PDBe PDBj PDBsum | ||||||||
Ontologija gena | AmiGO / EGO | ||||||||
|
Katalaza | |||||
---|---|---|---|---|---|
![]() | |||||
Identifikatori | |||||
Simbol | Catalase | ||||
Pfam | PF00199 | ||||
InterPro | IPR011614 | ||||
PROSITE | PDOC00395 | ||||
SKOP | 7cat | ||||
|
edit |
Građa, osobine, ulogaUredi
Katalaza je izgrađena iz četiri podjedinice (tetramer), pri čemu svaka podjedinica sadrži po molekul hema.[3][4] Zastupljen je gotovo kod svih organizama, počev od mikroorganizama, biljaka, životinja do čoveka. Kod čoveka je široko zastupljena, posebno u ćelijama jetre u peroksizomoma i crvenim krvnim zrncima. Osnovna uloga ovog enzima je razgradnja vodonik peroksida:
Kod čoveka i drugi enzimi kao npr. glutation peroksidaza mogu da razgrade vodonik peroksid. Glutation peroksidaza je u fiziološkim uslovima (mala koncentracija vodonik peroksida), čak aktivnija od katalaze. Kad koncentracija vodnik peroksida poraste uključuje se katalaza.
Mnoge bakterije poseduju ovaj enzim, kao jedan od patogenih faktora. U procesu fagocitoze leukociti (ćelije odbrambenog sistema) ubijaju bakerije stvaranjem pomenutih slobodnih radikala kiseonika. Prisustvo katalaze kod nekih bakterija im omogućava da prežive u neprijateljskoj sredini. Na osnovu prisustva ovog enzima mogu se identifikovati neke bakterije kao npr. stafilokokus aureus. Ukoliko se doda vodonik peroksid usled njegove razgradnje katalazom pojavljuju se mehurići kiseonika.
Vidi jošUredi
ReferenceUredi
- ↑ Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević: Biohemija, Savremena administracija ISBN 86-387-0622-7
- ↑ Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.
- ↑ Chelikani P, Fita I, Loewen PC (January 2004). „Diversity of structures and properties among catalases”. Cell. Mol. Life Sci. 61 (2): 192–208. DOI:10.1007/s00018-003-3206-5. PMID 14745498.
- ↑ Goodsell DS (1. 9. 2004.). „Catalase”. Molecule of the Month. RCSB Protein Data Bank. Arhivirano iz originala na datum 2020-10-01. Pristupljeno 11. 2. 2007.
LiteraturaUredi
- Nicholas C. Price, Lewis Stevens (1999). Fundamentals of Enzymology: The Cell and Molecular Biology of Catalytic Proteins (Third izd.). USA: Oxford University Press. ISBN 019850229X.
- Eric J. Toone (2006). Advances in Enzymology and Related Areas of Molecular Biology, Protein Evolution (Volume 75 izd.). Wiley-Interscience. ISBN 0471205036.
- Branden C, Tooze J.. Introduction to Protein Structure. New York, NY: Garland Publishing. ISBN: 0-8153-2305-0.
- Irwin H. Segel. Enzyme Kinetics: Behavior and Analysis of Rapid Equilibrium and Steady-State Enzyme Systems (Book 44 izd.). Wiley Classics Library. ISBN 0471303097.
- Robert A. Copeland (2013). Evaluation of Enzyme Inhibitors in Drug Discovery: A Guide for Medicinal Chemists and Pharmacologists (2nd izd.). Wiley-Interscience. ISBN 111848813X.
- Gerhard Michal, Dietmar Schomburg (2012). Biochemical Pathways: An Atlas of Biochemistry and Molecular Biology (2nd izd.). Wiley. ISBN 0470146842.