Joni Mitchell, CC (rođena kaoRoberta Joan Anderson; 7. novembar 1943 -) je kanadska muzičarka, kantautorica i slikarica.[1]

Joni Mitchell
Joni Mitchell, performing in 1998
Lični podaci
Ime po rođenjuRoberta Joan Anderson
Datum rođenja7. 11. 1943. (1943-11-07) (dob: 80)
PorijekloFort Macleod (Alberta), Alberta, Kanada
ZanimanjePjevačica, kantautorica, muzička producentica, slikarica
Muzički rad
Period aktivnosti1964—
ŽanrFolk rock, jazz, art rock, world
Instrumentvokali, klavir, gitara, cimbala
Diskografska kućaReprise (1968–1972; 1994–2001)
Asylum (1972–1981)
Geffen (1982–1993)
Nonesuch (2002)
Hear Music (2007–present)
Ostalo
Službene stranicewww.JoniMitchell.com

Mitchell se pjevanjem počela baviti u noćnim klubovima rdone Zapadne Kanade, a potom bila svirala i pjevala na ulicama Toronta. Sredinom 1960-ih je otišla New York kako bi se pridružila tamošnjoj folk sceni te snimila debitantski album godine 1968. istovremeno stekavši slavu i kao spisateljica pjesama ("Urge for Going", "Chelsea Morning", "Both Sides Now", "Woodstock") i kao pjevačica.[2] Nakon što se skrasila u Južnoj Kaliforniji, Mitchell je igrala ključnu ulogu u folk rock pokretu koji je tada dominirao muzičkom scenom. Blue, njen album iz 1971. godine temeljen na osobnim iskustvima, smatra se jednom od najupečatljivijih i najuticajnijih ploča svih vremena.[3] Mitchell je tako imala pop hitove kao "Big Yellow Taxi", "Free Man in Paris" i "Help Me", posljednje dvije s uspješnog albuma Court and Spark' iz 1974. godine'.[4]

Mitchellin sopran, osobiti harmonični stil sviranja gitare i klavirski aranžmani su postajali sve složeniji 1970-ih te je došla pod uticaj jazza, miješajući ga s popom, folkom i rockom na eksperimentalnim albumima kao što je Hejira iz 1976. Blisko je surađivala s jazz velikanima kao što su Pat Metheny, Wayne Shorter, Jaco Pastorius, Herbie Hancock, te na posthumno izdanoj ploči Charlesa Mingusa iz 1979..[5] 1980-ih Mitchell se manje orijentirala na snimanje i izvođenje muzike, ali se više okrenula prema popu, često koristeći sintesajzere kao i eksplicitno politički sadržaj pjesama, u kojima je izražavala protest zbog društvenih i ekoloških problema.

Mitchell je izuzetno cijenjena i od kritičara i od kolega. Rolling Stone ju je nazvao "jednom od najvećih autorica pjesama ikad" dok Allmusic za nju tvrdi "Kada se prašina slegne, Joni Mitchell može ostati kao najvažniji i najuticajnija muzičarka kraja 20. vijeka."[6] Pred kraj vijeka, Mitchell je imala izuzetan uticaj na muzičare različitih žanrova - od R&Ba prekoalternative rocka do jazza.[7] Mitchell je isto tako likovna umjetnica. Ilustrirala je svoje albume albums, a 2000. godine sebe opisala kao "slikaricu izbačenu iz kolosijeka okolnostima."[8] Mitchell je poznata i kao izuzetno oštra kritičarka muzičke industrije, te je prestala snimati albuime posljednjih nekoliko godina kako bi se posvetila slikanju. Godine 2007. je pak izdala Shine, prvi album nakon devet godina.

Izvori uredi

  1. „JoniMitchell.com - Biography”. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-01. Pristupljeno 2010-01-28. 
  2. „The Independent, August 10, 2007”. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-13. Pristupljeno 2011-05-13. 
  3. „The Rolling Stone 500 Greatest Albums of All Time (Blue is listed at No. 30)”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-23. Pristupljeno 2010-01-28. 
  4. Ankeny, Jason. All Music Guide
  5. Mitchell, Joni (Roberta Joan Anderson) at Encyclopedia of Jazz Musicians
  6. allmusic ((( Joni Mitchell > Biography )))
  7. „A Tribute to Joni Mitchell”. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-21. Pristupljeno 2010-01-28. 
  8. Interview with the Toronto Globe and Mail

Eksterni linkovi uredi