Islamski proroci

Poslanici su, po Islamu, odabrani ljudi, koji su ljudima donosili Božije savjete i upute o tome, kako trebaju proživjeti ovozemaljski život. Svi poslanici su ujedno bili i vjerovjesnici. Razlika između poslanika i vjerovjesnika je u tome što je poslanicima došla Objava i primili su naređenje od Boga da je prenesu ljudima, za razliku od vjerovjesnika kojima je samo data objava bez obaveze prenošenja. Prvi Vjerovesnik je bio ujedno i prvi čovjek na Zemlji, a zvao se Adem.

Poslanici kroz historiju

Prenosi se od Ebu Zerra da je jednom upitao :"Allahov poslaniče, koliko je bilo vjerovjesnika(nebijja)?", pa je odgovorio:"Sto dvadeset četiri hiljade." Zatim ga je upitao:"Allahov Poslaniče, a koliko ih je poslanika (resula)?", pa je odgovorio:"tri stotine trinaest." "Allahov Poslaniče, ko je bio prvi od njih?", upitao je. "Adem", odgovorio je. "A, jeli on i vjerovjesnik i poslanik?" "Allah ga je Svojom rukom stvorio i u njega dušu udahnuo, nakon što ga je oblikovao".

Poznata su slijedeca imena poslanika: Adem, Šit ,Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Zulkarnejn, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Zul-kifl, Junus, Šu’ajb, Musa, Harun, Hidir, Juše´a, Il-jas, Hezekijel, El-jese´a, Išmoil ili Samuel, Davud, Sulejman, Lokman, Ša`ja, Ermija, Danijal, ´Uzejr, Zekerijja, Jahja, Isa i Muhammed.

U Kur’ani kerimu su napisana imena od samo dvadeset osam Pejgambera. Imena Šit, Hidir, Juša’, Hezekijel,Samuel, Ša`ja, Ermija i Danijal nisu napisana. Od ovih dvadeset osam Pejgambera, nije sigurno, jesu li Zulkarnejn, Lokman i ´Uzejr Pejgamberi ili nisu. U trideset šestom pismu drugog toma knjige Mektubat-i Ma’sumijje piše da postoje autentični podaci da je Hidir bio Pejgamber. U stotinu osamdeset drugom pismu piše, “Hidir se (s vremena na vrijeme) pojavljuje u ljudskom obliku. Zato što on čini izvjesne stvari to ne znači da je on živ. Allah dželle-šanuhu je dao njegovoj duši, kao i dušama mnogih drugih Pejgambera i evlija, dozvolu da se pojave u ljudskom obliku. Samo zato što ih vidimo to ne znači da su oni živi.” Zulkifl se još zove i Harkil, za kojeg je rečeno da je Iljas, Idris ili Zekerijja.

Ibrahim se još zove i Halilullah. On se ovako zove zato što je u njegovom srcu postojala samo ljubav prema Allahu dželle-šanuhu. U njegovom srcu nije bilo ljubavi prema stvorenjima. Musa se još zove i Kelimullah. On se ovako zove zato što je on govorio sa Allahom dželle-šanuhu. Isa se još zove Kelimetullah i Ruhullah. On se ovako zove zato što on nema oca i zato što je rođen na Allahovu dželle-šanuhu riječ (kelime-i ilahije) BUDI! Pored toga, Allahove dželle-šanuhu riječi, pune hikmeta (konačnih mudrosti), su preko njegovih va’zova (propovjedi) doprle do ljudskih ušiju.

Muhammed koji je razlog za stvaranje svega, i koji je najčasniji, najcjenjeniji, i najuzvišeniji od svih ljudskih bića koja su stvorena i koja će biti stvorena do Kijameta (Sudnjega dana), je Habibullah (Allahov dželle-šanuhu miljenik). Ima puno dokaza koji nam pokazuju njegovu veličinu i uzvišenost kao i to da je on Habibullah. Riječi kao što su “bio je pobijeđen” i “bio je poražen” se iz ovog razloga se se ne smiju za njega upotrebljavati. On će na Kijametu prvi ustati iz svog kabura (groba). On će prvi otići na Mahšer (mjesto suđenja). On će prvi ući u Džennet. Iako se predivne crte njegovog karaktera se ne mogu izbrojati, niti je za to dovoljna ljudska moć, mi ćemo ukrasiti ovu našu knjigu sa par njih. Jedno od njegovih natprirodnih čuda (mu’džiza) je Mi’radž:

Dok je bio u krevetu, u gradu Mekki, Muhamed je bio probuđen i njegovo blagoslovljeno (mubarek) tijelo je odnešeno u Jerusalim (Kudusu), u Aksa džamiju (Mesdžid-i Aksa), a odatle na nebesa, a zatim, nakon sedmog neba, na mjesta koja je Allah dželle-šanuhu odredio. Mi moramo ovako vjerovati u Mi’radž. [Isma’ilije krivovjernici i neprijatelji vjere, maskirani kao alimi islama, nastoje da zavedu omladinu, pa kažu, i pišu, da mi’radž nije bio tijelesan već da je to bilo jedno duševno stanje (hal). Mi ne smijemo kupovati ovakve pokvarene knjige. Mi ne bi smjeli dozvoliti da nas one prevare. U mnogim važnim knjigama je detaljno opisano kako se Mi’radž desio. Od njih se naročito ističe knjiga Šifa-i šerif. (Kadi Ijad Maliki, autor knjige Šifa, je 544/1150. godine preselio na ahiret u Maroku.) U knjizi pod naslovom Se’adet-i ebedijje je Mi’radž detaljno objašnjen.] On je iz Mekke-i mukerreme otišao sa Džebrailom do drveta na šestom ili sedmom nebu koje se zove Sidre-tul-munteha. Od tog mjesta nikakvo znanje niti penjanje ne može ići dalje. U Sidri je naš efendija (gospodar, sejjid), Muhamed vidio Džebraila u njegovom pravom obliku, sa šest stotina krila. Džebrail je ostao u Sidri. Njega je prenijeo Burak od Mekke do časnog Jerusalima (Kudus-i šerifa), ili do sedmog neba. Burak je jedna bijela, brza i bezpolna Džennetska životinja. On nije ovozemaljska životinja. On je manji od mule a veći od magarca. On je strahovito brz. On je brži od očiju. Muhamed je u Mesdžidu Aksa bio na jaciji, ili na sabah namazu, imam drugim Pejgamberima. Duše Pejgambera su tu bile prisutne u svojim ljudskim oblicima. On se u jednom momentu popeo od Kudusa do sedmog neba merdevinama koje se zovu Mi’radž. Putem su meleci, koji su bili sa obje strane, donosili na Muhameda medh-u sena (hvalili ga i veličali). Džebrail je na svakom nebu oglašavao vesele vijesti o Muhamedovom dolasku. On je na svakom nebu vidio Pejgambera i nazvao mu selam. U Sidri je vidio mnoge zapanjujuće stvari. On je vidio Džennetske ni’mete (blagodati). On je vidio džehennemski azab (mučenja, patnju). On nije ni pogledao ni jednu od Džennetskih blagodati samo iz želje i radosti da vidi Dženab-i Hakkov džemal (Allahovu dželle-šanuhu ljepotu). On je, među nurevima (blještavim svjetlima), sam krenuo od Sidre. On je čuo zvuk (škripu) pera meleka. On je prošao kroz sedamdeset hiljada perdi (zavjesa). Razmak između dvije perde je kao dužina putovanja od pet stotina godina. On je, poslije toga prošao, na krevetu zvanom refref, kroz Kursi, koji je blještaviji i svijetliji od sunca. On je došao do Arša (Arš-i ilahije). On je izašao iz Arša, izvan alema (svijetova) vremena, prostora i materije. On je došao na mekam (mjesto, prostor) gdje je čuo Allahovu dželle-šanuhu Riječ.

On je vidio Allaha dželle-šanuhu na način koji se niti može shvatiti niti objasniti, to jeste onako kako ćemo vidjeti Allaha dželle-šanuhu na ahiretu, bez zemana (vremena) i bez mekama (mjesta, prostora). On je govorio sa Allahom dželle-šanuhu bez slova (harfova) i zvuka (sesa). On je donosio na Allaha dželle-šanuhu tespih, hamd i sena (hvalio Ga i veličao). On je dobio bezbrojene poklone i počasti. Pedeset puta dnevno klanjanje namaza je postalo farz njemu i njegovom ummetu, što je, postepeno, uz išaret (posredstvo) Musa, smanjeno na pet dnevnih namaza. Prije Mi’radža se namaz obavljao samo sabahom i ikindijom ili jacijom. Nakon ovako dugog putovanja, i nakon što je stekao poklone i ni’mete, i nakon što je vidio i čuo toliko začuđujućih stvari, on se vratio u krevet koji se još nije ni ohladio. Ovo što smo mi gore napisali se djelom razumije iz ajeti kerima a djelom iz hadisi šerifa. Nije vadžib sve vjerovati. Međutim, pošto su nam ovo sve alimi ehli sunneta prenijeli, oni, koji poriču ove činjenice, se odvajaju od ehli sunneta. Oni koji ne vjeruju ajeti kerim ili hadisi šerif postaju kafiri.

Da citiramo nekoliko, od mnogih dokaza, koji nam svjedoče da je Muhammed, to jest, najuzvišeniji i najbolji od svih drugih Poslanika.

Na kijametskom danu će se svi Pejgamberi skloniti u hladovinu njegovog bajraka. Allah dželle-šanuhu je naredio svim Pejgamberima da vjeruju u Muhammeda, i, da mu budu pomoćnici ako budu živi do vremena Njegovog dragog habiba. Isto tako su i svi Pejgamberi ovako naredili svojim ummetima u svojoj oporuci (vasijjetu).

Muhammed je Hatem-ul enbija (pečat svih Poslanika, zadnji Poslanik). Poslije njega više neće doći nijedan Poslanik. Njegova mubarek duša je stvoren prije svih drugih Poslanika. Mekam (mjesto, nivo) Poslanstva je prvo njemu dat. Poslanstvo je kompletirano sa njegovim dolaskom na svijet. Isa će, pred kraj svijeta, za vrijeme Mehdi, u Damasku sići sa nebesa. Isa će raširiti Muhammedovu vjeru. Isa će biti u njegov sljedbenik (u njegovom ummetu).

Najodabraniji Poslanici

Najodabraniji Poslanici, ili ulul'azm prema većini učenjaka su petorica Poslanika:

1. Ibrahim Abraham
2. Nuh Noje
3. Musa (Mojsije); Objava: Tevrat (Tora)
4. Isa (Isus); Objava: Indžil (Biblija)
5. Muhammed ; Objava: Kur'an

Osobine Poslanika

Prema islamskom mišljenju, poslanici su najbolji ljudi u svome narodu, koji ne lažu, ne čine prevare, najsavršeniji su u svom odgoju,kao i u ponašanju, najpotpunija su bića znanjem kao i djelom. Svi Poslanici su bili muškarci, bili su smrtni, ženili su se, imali djecu, imali normalne ljudske potrebe kao što je jelo i piće. Nekima od njih je bilo dato da mogu činiti mudžize, odnosno čuda.

Tabelarni pregled

Allahovi Poslanici spomenuti u Kur'anu

Ime	Vjerovjesnik	Poslanik	Imam (Vođa)	Knjiga	Narod kojem je poslan	Vjerozakon
Adem
Idris	Vjerovjesnik
Nuh	Vjerovjesnik	Poslanik			"Nuhov narod"	Vjerozakon
Hud		Poslanik			Ad
Salih		Poslanik		Zikr	Semud
Ibrahim	Vjerovjesnik	Poslanik	Vođa (Imam)	Ibrahimovi Suhufi-svezci	Ibrahimov narod	Vjerozakon
Lut	Vjerovjesnik	Poslanik			Lutov Narod
Ismail	Vjerovjesnik	Poslanik
Isak	Vjerovjesnik		Vođa (Imam)
Jakub	Vjerovjesnik		Vođa (Imam)
Jusuf	Vjerovjesnik
Ejub	Vjerovjesnik
Šuajb		Poslanik			Medjen
Musa	Vjerovjesnik	Poslanik		Tevrat	Israelićani	Vjerozakon
Harun	Vjerovjesnik
Davud	Vjerovjesnik			Zebur (Psalmi)
Sulejman (Islam)	Vjerovjesnik
Ilijas	Vjerovjesnik	Poslanik			Ilijasov narod
Eljese	Vjerovjesnik
Junus	Vjerovjesnik	Poslanik			Junusov narod
Zulkifl
Zekerijah	Vjerovjesnik
Jahja	Vjerovjesnik
Isa	Vjerovjesnik	Poslanik		Indžil (Evanđelje)	Jevreji	Vjerozakon
Muhamed	Vjerovjesnik	Poslanik		Kur'an	Cijelo čovječanstvo	Vjerozakon

Izvori

Islamski proroci na Wikimedijinoj ostavi