Otvori glavni meni
Tabula Iliaca Capitolina, rimski reljef, 1. vek

Ilijska ploča (lat. Tabula Iliaca) je generički naziv za prikazivanje dana tokom kojih se odvija radnja Homerove Ilijade, koji je najverovatnije izumio Zenodot i čiji su brojni primeri fragmentarno sačuvani. Ilijske ploče, od kojih je fragmentarno sačuvano neliko primeraka, predstavljaju mramorne ploče (pinakes), koje su nastale u doba ranog rimskog carstva, verovatno u dve radionice u Rimu, od kojih je jedna, kako se čini, snabdevala klijente skromnijih umetničkih aspiracija i finansijskih mogućnosti.[1]

Ilijska ploča iz National Museum, Warsaw prvog stoljeća BC - prvog stoljeća AD

Opis pločaUredi

Ilijskim pločama obično se naziva 21 mramorna ploča izrezbarena u plitkom reljefu.[2] Ploče su podeljene na mala pravougaona polja označena natpisima i obično poređana oko većeg središnjeg reljefa i većih natpisa.[3] O veličini ovih ploča ne može se ništa pouzdano utvrditi, s obzirom da posedujemo samo njihove fragmente. Čini se da je najveća pravougaona ploča bila dimenzija 25 cm s 42 cm.

Na pločama su uglavnom prikazani prizori iz Ilijade i homerskih kikličnih pesama, Razorenja Ilija, Male Ilijade i Etiopide.[4] Jedanaest malih mramornih ploča prikazuju scene iz trojanskog rata opisane u Ilijadi, uključujući i dva okrugla polja s predstavom Ahilejevog štita. Drugih šest reljefa donosi prikaze razorenja Ilija. Na pozadini "ploče Borgia" (Tabula Borgia) nalazi se popis naslova i autora epskih pesama, kao i ukupan broj stihova u svakoj pesmi. Premda je taj popis izazvao veliko zanimanje, W. McLeod je pokazao da on zapravo ne odslikava saznanja helenističkih filoloških istraživanja, jer gde god se podaci iz popisa mogu uporediti s utvrđenim činjenicama, zaključuje se da autor "ploče Borgia" greši, pri čemu npr. spominje pesmu Danaidu, koje ni u jednom drugom izvoru nema, a jednu pesmu pripisuje Arktinu. McLeod iznosi tezu da se radi o književnoj invenciji kako bi se impresionirali bogati skorojevići kakve predstavlja fiktivni lik Trimalhiona u Petronijevom Satirikonu, koji je uveren da je Troju zauzeo i razorio Hanibal; Nicholas Horsfall[5] smatra da je ta "kombinacija grešaka i erudicije" bila namenjena tome da impresionira upravo takve bogataše koji su se brzo obogatili i na brzinu stekli neko obrazovanje pa su tražili takve upadljive, ali sumnjive pokazatelje svog obrazovanja: "Ploča Borgia je privid pismenosti za nepismene", zaključuje McLeod.[6] S druge strane, Michael Squire smatra ove ploče sofisticiranijim.[7]

Tabula Iliaca CapitolinaUredi

Jedan od najpotpunijih sačuvanih primeraka jeste tzv. Tabula Iliaca Capitolina, nađena u Bovilama, oko 18 km jugoistočno od Rima. Ploča potiče iz doba cara Avgusta i nastala je oko 15. pne.[8] Na reljefima su prikazane brojne scene iz trojanskog rata s natpisima, a među njima je i prikaz Eneje kako se ukrcava na brod nakon razorenja Troje.[9] Natpis uz tu sliku kaže da je to ilustracija scene iz (izgubljene) pesme Razorenje Ilija starogrčkog pesnika Stesihora iz 6. veka pne., no u tu tvrdnju naučnici ozbiljno sumnjaju još od polovine 19. veka.[10] U Atlasu klasičnih starina Theodora Schreibera nalazi se detaljni opis ploče.[11] Tabula Iliaca Capitolina nalazi se danas u Kapitolskim muzejima u Rimu.

ReferenceUredi

  1. Anna Sadurska, Les tables iliaques, Warsaw, 1964, naročito str. 11.
  2. Sadurska 1964 pažljio je sastavila katalog devetnaest ploča, kojima su 1985. pridodate još dve, prema W. McLeod, "The 'Epic Canon' of the Borgia Table: Hellenistic Lore or Roman Fraud?" Transactions of the American Philological Association 11 (1985), str. 153‒165.
  3. Druga ploča iz Verone (9D kod Sadurske) oivičena je s dva reda pravouganih polja.
  4. Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 103.
  5. Horsfall, "Stesichorus at Bovillae?", Journal of Hellenic Studies 99 (1997), str. 26‒48, naročito str. 33‒35; McLeod 1985, str.163‒165.
  6. McLeod 1985, str. 165.
  7. "The Iliad in a Nutshell: Visualizing Epic on the Tabulae Iliacae" (Oxford; New York: Oxford University Press, 2011), prikazano u "BMCR" 2013.02.32: http://bmcr.brynmawr.edu/2013/2013-02-32.html
  8. M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. "Tabula Iliaca".
  9. "The Legend of Aeneas and the Foundation of Rome." http://vergil.classics.upenn.edu/comm2/legend/legend.html. Pristupljeno 4. novembra 2007.
  10. "The Aeneas-Legend from Homer to Virgil." http://theol.eldoc.ub.rug.nl/FILES/root/BremmerJN/1987/117/aeneas.pdf. Prsitupljeno 4. novembra 2007.
  11. Theodor Schreiber, Atlas of Classical Antiquities (London, 1895), str. 176‒179. http://www.mediterranees.net/art_antique/oeuvres/iliaca/schreiber_en.html. Na toj se stranici nalazi i link ka veoma velikoj slici ove ploče.Pristupljeno 23. aprila 2013.

LiteraturaUredi

  • Theodor Bergk Commentatio de tabula Iliaca Parisiensi. (Marburg, Typis Elwerti Academicis, 1845).
  • Nicholas Horsfall "Tabulae Iliacae in the Collection Froehner, Paris". The Journal of Hellenic Studies 103 (1983), str. 144–147.