Guarneri (latinski: Guarnerius) je porodica iz Cremone koja je uz Amatije i Stradivarija tokom 17. i 18. vijeka postala slavna po izradi violina i ostalih gudačkih instrumenata.[1]

Guarneri
Guarnerius
Violina Giuseppe Guarneria Gesùa iz 1724.
Violina Giuseppe Guarneria Gesùa iz 1724.

HistorijaUredi

Historija porodice Guarneri i nije baš potpuno jasna jer ima dokumenata u kojima se navodi da su Pietro da Venezia i Bartolomeo Giuseppe del Gesu možda bili bratići ali ne i braća, kao i to da je Pietro da Venezia možda bio sin Pietra da Mantova,[1] a ne Giuseppea Giovannija.[1] Svejedno, potpuno je sigurno da je prvi iz te porodice koji se istakao kao graditelj violina bio Andrea Guarneri.

Andrea GuarnieriUredi

Andrea Guarneri (Cremona, oko 1626. – Cremona, 7. decembar 1698) školovao se u bottegi Nicolo Amatija zajedno sa Antoniom Stradivarijem.[1] Njegovim stopama krenuli su sinovi Pietro Giovanni Guarnieri i Giuseppe Giovanni Guarneri.[2] Andreja je napravio oko 250 instrumenata, violina, violetta i jedan od prvih violončela.[3]

Pietro Giovanni GuarnieriUredi

Pietro Giovanni Guarnieri (Cremona, 1655. – Mantova, oko 1728), znan i kao Pietro da Mantova (kako bi ga se razlikovalo od nećaka), isprva je radio zajedno sa ocem Andreom, a nakon tog se 1685. preselio u Mantovu i otvorio vlastitu bottegu.[3]Pietro je gradio violine koje su se dosta razlikovale od drugih Guarnerija. Povećao je razmak između rezonantnih rozeta (rupa), koje je jače zaoblio i više okomita, dok su srednji napadi više ugovoreni i model je više podignut.[2] Iza njega ostalo je oko 50 violina i jedan violončelo.[3]

Giuseppe Giovanni GuarneriUredi

Andrejin drugi sin Giuseppe Giovanni Guarneri, znan i kao Giuseppe Giovanni Battista Guarneri (Cremona, oko 1666. – Cremona, oko 1740),[1] naslijedio je očevu bottegu.[3] Na samom startu je proizvodio gudačke instrumente nalik na očeve, ali je kasnije izgradio vlastiti stil uskog struka.[2] Ostao je upamćen po dosta violina i seriji vrhunskih violončela.[3] Giuseppe Giovanni je imao dva sina, Pietra i Bartolomea, koji su nastavili porodičnu tradiciju[1]

Pietro GuarneriUredi

Pietro Guarneri, znan kao Pietro da Venezia (Cremona, 14. april 1695. – Venecija, 7. april 1762),[2] oko 1720. se preselio u Veneciju u kojoj se prilagodio i prihvatio venecijanske tehnike u gradnji violina.[1]

Bartolomeo Giuseppe Antonio GuarnieriUredi

Bartolomeo Giuseppe Antonio Guarnieri (Cremona, 21. august 1698. – Cremona, 17. oktobar 1744.) smatra se najkvalitetnijim graditeljem violina iz porodice Guarnieri. Giuseppe je bio poznat kao del Gesu jer je na svoje etikete stavljao akronim I.H.S. (Iesu Hominum Salvator) i latinski križ. Njegovi instrumenti radikalno su odstupali od porodične tradicije, pa je vremenom izgradio vlastiti stil, kog smatraju drugim po kvaliteti nakon Stradivarija, a po nekima je bio čak i bolji.[1]

Ispočetka je stvarao pod velikim utjecajem starije brešanske škole, naročito Giovannija Paola Magginija, od kog je preuzeo smionost nacrta i masivnu konstrukciju jer je želio dobiti što savršeniji zvuk, a vizuelni izgled mu nije bio toliko važan.[2] Iz njegove bottege izašlo je oko 150 violina,[3] različitih veličina i modela, jer je stalno eksperimentirao.[2] Od sredine 18. vijeka pojavilo se mnoštvo gudačkih instrumenata koji su lažno pripisani njemu.[2] Jedna od karakteristika njegovih instrumenata je neobična mrlja na stražnjom dijelu koja se proteže paralelno na obje strane.[2]

Na njegovoj violini Il Cannone Guarnerius iz 1743. svirao je slavni Niccolò Paganini, a i Yehudi Menuhin je imao njegovu violinu iz 1742. Lord Wilton.[1] Na violini King, koja se danas čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, svirao je i stekao slavu Zlatko Baloković.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Guarneri Violins" (engleski). Violin site. http://www.theviolinsite.com/violin_making/guarneri.html. Pristupljeno 28. 1. 2019. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 "Guarneri Family" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/topic/Guarneri-family. Pristupljeno 28. 1. 2019. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 "Guarneri" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMH. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23633. Pristupljeno 28. 1. 2019. 

Vanjske vezeUredi