Divlji kesten

Divlji kesten
	{{{slika_opis}}}
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Sapindales;
Porodica:	Sapindaceae;
Rod:	Aesculus; Linné

Divlji kesten Aesculus hippocastanum potječe iz Perzije, a plodovi su nejestivi, no zbog svoje ljepote je omiljeno stablo u parkovima, koje dostiže i starost od 200 godina, a cvjetovi, kora i plodovi se koriste u narodnoj medicini.

Opis

Naraste do 36 metara s velikim prstenastim listovima koji se sastoje od većinom 7 listića klinastog oblika zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvatovi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Tobolac ploda je bodljikav zeleni omotač u kojem se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje s bijelom točkom. Sjeme je vrlo lijepe kestenjaste boje, sjajno kao da je lakirano, a ukus mu je gorak i neprijatan. Sjeme se može koristiti za ishranu životinja.

Cvjeta u svibnju, a plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. Kora drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorka je okusa, a svi dijelovi divljeg kestena su neotrovni.

Sastav

Od kestena se upotrebljavaju: kora, listovi, cvjetovi i sjeme. Listovi sadrže glikozide, tanin i smolu. Sjeme je bogato škrobom (40-60%), saponinom (5-8%), uljem (5-8%), bjelančevinama, glikozidima, taninima, vitaminima (B, C, K i P) i gorkim tvarima.

Medicina

Zbog velikog udjela escina, saponina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, dijuretičkog i protuupalnog djelovanja, osim u narodnoj medicini ekstrakt divljeg kestena koristi se sve više i u raznim kremama za liječenje vena i ravnanje bora. Spojevi masti, saponina, i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva, katara dišnih organa. Cvijet se upotrebljava kao narodni lijek za jačanje, protiv proliva i protiv pega na licu.

Njemačka komisija E je odobrila upotrebu divljeg kestena kod venske insuficijencije nogu (otečene, bolne noge).

GALERIJA

Literatura

Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
Šilić, Č: Atlas drveća i grmlja, IP Svjetlost, ZUNS, Sarajevo i Beograd, 1990.