Dionisio de Herrera
José Dionisio de la Trinidad de Herrera y Díaz del Valle (Choluteca, 9. listopada 1781. – San Vicente, 13. lipnja 1850.) bio je honduraški političar i prvi državni poglavar Hondurasa u razdoblju od 1824. do 1827. godine. Od 1830. do 1833. godine je bio i državni poglavar Nikaragve. Za vrijeme njegovih mandata, Honduras i Nikaragva bili su dio Savezne Republike Centralne Amerike.
| Dionisio de Herrera | |
|---|---|
 | |
| Mandat 16. rujna 1824. – 10. svibnja 1827. | |
| Zamjenik | José Justo Milla |
| Prethodnik | inauguracijski nositelj |
| Nasljednik | José Justo Milla |
| Mandat 10. svibnja 1830. – prosinac 1833. | |
| Prethodnik | Juan Espinosa |
| Nasljednik | Benito Morales |
| Rođenje | 9. listopada 1781. Choluteca, Honduras(tada  Španjolski Imperij)
|
| Smrt | 13. lipnja 1850. San Vicente, Salvador
|
| Zanimanje | pravnik |
Potpis
| |
 | |
Rodom iz obitelji zemljoposjednika, Herrera je studirao na Univerzitetu San Carlos u Gvatemali, gdje je diplomirao pravo i došao u doticaj s liberalnim nazorima Francuske revolucije. Ubrzo je ušao u politiku te je 1820. godine postao tajnik u gradskoj upravi Tegucigalpe, što mu je bila prva javna funkcija. Četiri godine kasnije, postao je prvi državni poglavar Hondurasa te se zalagao za potpunu autonomiju svoje matične zemlje. Njegov zamjenik bio je general José Justo Milla. Herrera je uspostavio prvu administrativnu podjelu Hondurasa te je 11. prosinca 1825. godine donio prvi honduraški ustav.
Zbog svojih autonomaških nazora, Herrera se našao u nemilosti centralne vlasti Savezne Republike te je u konačnici svrgnut u puču u svibnju 1827. godine; zamijenio ga je vojni vođa puča i njegov zamjenik, José Justo Milla. Herrera je uhapšen te je odveden u Gvatemalu, gdje je dvije godine bio zatvoren, prije nego ga je njegov nećak, general Francisco Morazán, oslobodio.
U svibnju 1830. godine izabran je za državnog poglavara Nikaragve; uz Morazánovu podršku, Herrera je ostao na vlasti do 1833. godine. U tom je svojstvu pokušao provesti niz liberalnih reformi, mada je otpor nikaragvanskog klera onemogućio njihovo provođenje. Godine 1835. izabran je za državnog poglavara Salvadora, međutim je odbio imenovanje.
Povukao se iz politike te se zaposlio kao profesor u salvadorskom gradu San Vicente, gdje je radio do svoje smrti, 13. lipnja 1850. godine.