Dimnjak je dio kuće, zgrade ili industrijskog objekta namjenjen za odvođenje dima odnosno plinova nastalih sagorjevanjem. Na industrijskim objektima (zgradama) dimnjak se obično naziva industrijski dimnjak.

Dimnjaci u Engleskoj
Industrijski dimnjak

Može biti napravljen od cigala (zidanjem) ili od betonskih cijevi ili od cijevi izrađenih od nekog drugog materijala.

U srpskohrvatskom jeziku se umjesto riječi dimnjak koristi i turcizam odžak.

Historija uredi

Na najstarijim kućama se odođenje dima sa ognjišta vršilo preko potkrovnog prostora i u 15. vijeku se pojavljuju dimnjaci koji se protežu iznad krovova i odvode dim izvan kuća. Prvi dimnjaci su bili drveni odnosno od drveta i ilovače ali kasnije uglavnom iz protupožarnih uvjeta se zidaju dimnjaci od opeka.

Funkcije dimnjaka uredi

Dimnjak je u prvom redu određen za odvođenje spaljevina odnosno dima iz objekata. On se napaja na peći, kamine i druge objekte za grijanje i djeluje kao jednostavna zračna crpka. Vruće spaljevine imaju nižu gustoću zraka i dimnjak na njihovo mjesto usisava svježi zrak. Pritisak koji tera vazduh kroz dimnjake se zove „vuča dimnjaka“ koja je zavisna od njegove visine i dimenzija dimnjaka i zbog toga su u industriji dimnjaci velikog kapaciteta na pogonima visoki.

Visina dimnjačke glave (dio dimnjaka iznad krova) je definisana propisima i određuje se tako da dimnjačka kapa mora biti na visini od 0,5 m iznad slemena ili na udaljenosti od 1,5 m od kosine krova.

Dimnjak može služiti i za ventilacijske svrhe. Takvi dimnjaci se zovu ventilacioni kanali koji mogu biti opremljeni i ventilatorima naročito kada se ne može graditi dovoljno visoki dimnjak ili ventilacijski otvor dovoljnih preseka.

Literatura uredi

  • Tehničar 4, Građevinska knjiga-Grejanje i provetravanje, Predrag Zrnić Beograd 1989.
  • Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.

Vanjske veze uredi