Die letzte Chance

Die letzte Chance (sh. Posljednja šansa) je švicarski crno-bijeli ratni film snimljen 1945. godine u režiji Leopolda Lindtberga, poznat kao jedan od prvih filmova nagrađenih Zlatnom palmom u Cannesu, odnosno kao jedno od najpoznatijih ostvarenja švicarske kinematografije.

Die letzte Chance
RežijaLeopold Lindtberg
ProducentLazar Wechsler
ScenarioRichard Schweizer
Uloge
MuzikaRobert Blum
FotografijaEmil Berna
StudioPraesens Film A.G. Zürich
Datum(i) premijere
26. 5. 1945 (1945-05-26) (Zürich)
Trajanje113 min. (original)
90 min. (njemačka verzija)
Zemlja Švicarska
Jezik

Nominalni protagonisti filma su saveznički oficiri koji su se tokom Drugog svjetskog rata našli u osovinskom zarobljeništvu, te koji u ljeto 1943. godine koriste kaos nastao kapitulacijom Italije kako bi pobjegli. Radnja prikazuje kako im se priključuje velika grupa bivših zarobljenika i izbjeglica koji se pred Nijemcima koji su okupirali Italiju pokušavaju skloniti u neutralnoj Švicarskoj.

Film se počeo snimati dok je rat još trajao, a Sjeverna Italija, gdje se odvija najveći dio radnje, još uvijek bila pod njemačkom okupacijom. Snimanje su obilježile brojne poteškoće, ali je Lindtberg vješto koristio ne samo impresivne švicarske lokacije, nego i veliki broj stvarnih izbjeglica koji su mu poslužili umjesto profesionalnih glumaca. Film se zbog toga odlikovao izuzetnom autentičnošću, ali i dubokim humanizmom i propovijedanjem suradnje među različitim narodima. Premijeru je imao nedugo nakon završetka rata, i vrlo brzo je osvojio kritičare širom svijeta. Osim Zlatne palme 1946. godine (koju je podijelio s nizom filmova), godine 1947. je osvojio i specijalni Zlatni globus.

Uloge

uredi

Izvori

uredi


Vanjske veze

uredi