Bukumirsko jezero
Bukumirsko jezero, glacijalno jezero u Kučkoj krajini, na istočnom dijelu Crne Gore, obuhvaća 19 320 m2, dugo 210 m, široko 130 m, duboko do 16,8 m.[1][2] Duljina jezerske obale iznosi 585 m.[3] Leži na morenskoj prečagi između Torača, Zagona i Đebeze na visini od 1448 m. Vodom se puni putem oborina, otapanjem snijega i iz povremenih izvora s katuna Ivanovića. Nivo vode u jezeru ima neznatne oscilacije koje iznose do jednog metra. Oko 15 % jezera obraslo je barskim biljem koje je u ekspanziji. Voda je u jezeru alkalna.[2]
Bukumirsko jezero | |
---|---|
Lokacija | |
Države | Crna Gora |
Koordinate | 42°36′17″N 19°33′17″E / 42.6046958°N 19.5546757°E |
Hidrografija | |
Površina | 0,01932 km² |
Aps. visina | 1448 m |
Dužina | 0,21 km |
Širina | 0,13 km |
Dubina | 16,8 m |
Karta | |
Bukumirsko jezero je stanište crnogorskog daždevnjaka (Triturus alpestris montenegrinus), endemske vrste koju je 1951. otkrio i prvi opisao Milutin Radovanović. Ova podvrsta planinskog mrmoljka (Triturus alpestris), u narodu poznata kao »žmigavac«, gotovo je iščezla iz jezera zbog višekratna poribljavanja jezera.[4]
Prema narodnoj predaji, jezero je ime dobilo po Bukumirima, nomadskom narodu koji je živio uokolo jezera. Do jezera vodi 50-ak kilometara dug asfaltirani put od Podgorice preko Meduna, Ubala, Kržanje i Stravča.
Povezano
urediReferencije
uredi- ↑ Branko Radojičić (januar-februar 2010). „Reljef i vode Prokletija”. Nacionalni parkovi. Podgorica: JP Nacionalni parkovi Crne Gore. str. 14. Arhivirano iz originala na datum 2016-02-03. Pristupljeno 20. marta 2016.
- ↑ 2,0 2,1 Jelena Mrdak (21. septembra 2010.). „Žijovo – Planinarski Klub GORICA – Podgorica”. Planinarski klub Gorica. Pristupljeno 20. marta 2016.
- ↑ „Kučke planine (Kuči Mountains; Žijovo)”. SummitPost. Pristupljeno 20. marta 2016.
- ↑ „Povratak montenegrinusa u Bukumirsko jezero”. Životinjsko carstvo. Arhivirano iz originala na datum 2013-02-28. Pristupljeno 20. marta 2016.