Boristen

Boristen (starogrčki: Βορυσθένης) geografsko je ime iz klasične antike. Taj se izraz obično odnosi na rijeku Dnjepar i na istoimenog riječnog boga, ali čini se da je to bio i alternativni naziv za Pontsku Olbiju, grad koji se nalazio blizu ušća iste rijeke na obali Crnog mora, ili za ranije naselje na otoku Berezanu.

Dva novčića iz Pontske Olbije (3-1. stoljeće pne.) koja prikazuju bradatu glavu riječnog boga Boristena.

Grčki historičar Herodot detaljno opisuje rijeku u četvrtoj knjizi svoje Historije:

Četvrta je po redu reka Boristen, posle Istra najveća reka među ovima, a, po mom mišljenju, i najbogatija ne samo od svih reka u Skitiji, nego i od svih reka na svetu, sem egipatskog Nila, jer se sa Nilom ne može uporediti nijedna druga reka. Boristen je najblagoslovenija od svih drugih reka zato što je tamo najbolja i najbujnija paša za stoku i ima najveće količine i sigurno najbolje vrste ribe, a voda mu je odlična za piće, bistra i nije mutna kao kod drugih reka. Na njegovim obalama uspeva najbolje senem a u neobrađenim predelima nazazi se vrlo gusta i visoka trava, dok se na njegovu ušću stvaraju same od sebe debele naslage soli.

– Herodot, Historije, IV, 53.

To je ime koje Herodot u svojim Historijama koristi kad govori o Olbiji. Navodno je to izvorno bilo ime jednog drugog naselja, smještenog na otoku Berezanu, koji se nalazi na ušću Dnjepra i u blizini Olbije.

U grčkoj mitologiji, riječni bog Boristen rodio je kćerku, nimfu Boristenidu, i sina Toanta, koji će postati kralj Tauride.

Boristen se često spominje u Povijesti opadanja i propasti Rimskog Carstva Edwarda Gibbona. Kao put do Crnog mora koristili su ga, između ostalih, Goti.