Planinski zec
Planinski zec (lat. Lepus timidus), također poznat kao bijeli zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.
Bijeli zec | |
---|---|
Bijeli zec u ljetnom krznu | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1) | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Mammalia |
Red: | Lagomorpha |
Porodica: | Leporidae |
Rod: | Lepus |
Vrsta: | L. timidus |
Dvojni naziv | |
Lepus timidus Linnaeus, 1758. | |
Rasprostranjenost bijelog zeca |
Rasprostranjenost
urediPlaninski zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.[1][2]
Opis
urediPlaninski zec je velika vrsta, iako je nešto manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .[3][4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.
Ponašanje
urediIstraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.[4]
U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, planinski i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.
Izvori
uredi- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-02. Pristupljeno 2014-12-26.
- ↑ http://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/
- ↑ 3,0 3,1 „Mountain Hare”. ARKive. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-28. Pristupljeno 28. siječnja 2010.
- ↑ 4,0 4,1 Macdonald, D.W.; Barrett , P. (1993). Mammals of Europe. New Jersey: Princeton University Press. ISBN 0-691-09160-9.