Baraminologija je kreacionistički taksonomski sistem koji klasifikuje životinje u grupe pod nazivom "stvorene vrste" ili "baramini", prema navodima iz Knjige postanja i drugih delova Biblije. Cilj baraminologije je da pruži alternativu Lineovoj taksonomiji i reši problem biblijski literalista: kako je moguće staviti po dva pripadnika svih vrsta u Nojevu barku, pošto preko milion danas poznatih životinjskih vrsta ne bi moglo stati ni preživeti na bilo kakvom brodu. Baraminologija zastupa stav da se ove vrste ne mogu ukrštati i da nemaju evolucione veze sa jedne sa drugima.[1] Razvila se kao ogranak naučnog kreacionizma tookom 1990ih od strane kreacionista kao što su Volter Rimajn i Karl Vajs.

Baraminologiju naučna zajednica smatra pseudonaukom[2][3][4][5], pošto je dokaz za zajedničke pretke svih vrsta života opštenaučno prihvaćen. Sistem za predstavljanje biološke raznovrsnosti oji je široko primenje u modernoj biologiji je zasnovan na evolutivnim vezama koje su određeno kladistitikom i drugim filogenetskim metodama.[6] Predložena filogenija organizama je hipoteza koje se objektivno može proveriti.[7]

Istorija uredi

Jedna bukvalna kreacionistička interpretacija Biblije je da je svaka vrsta nastala direktnim delovanjem Boga i da, kao posledica toga, svaka prvobitna životinja nema pretke, zajedničke ili bilo kakve. Baraminologija je nastala naporima mladozemljaša da stvore intrpretaciju koja bi bila naučno dopadljiva.[8] Ideja o baraminima je prvi predložio Frenk Marš 1941. ali je ona kritikovana zbog nedostaka formalne definicije.[8] Godine 1990. Kurt Vajs i Volter Rimajn su uveli baraminologiju u ptrazi za prihvatljivim kriterijuma za pripadnost u nekom baraminu.[8]

Rimajnov rad je naveo četiri grupisanja: holobaramini, monobaramini, apobaramini i polibaramini. Oni su tim redom: sve osobine jedne vrste, neke osobine iste vrste, grupe vrsta i bilo koje mešovito grupisanje vrsta.[9]

Kritike uredi

Baraminologija je žestoko kritikovana zbog nedostatka rigoroznog testiranje i post-studijskih odbacivanje podataka koji ne podržavaju željene rezultate. Univerzalno zajedničko poreklo, koja jaže da svi oblici života dele zajedničkog pretka, je dobro potvrđena i proverena i naučno proverena činjenica. Međutim, baraminolozi ne prihvataju kladistiku, oblast biologije posvećenu klasifikaciju živih bića prema predačim vezama između njih, niti naučni konsenzus o prelaznim fosilima.[8]

Uprkos obimnim dokazima za evoluciju na i iznad nivoa vrsta, baraminolozi odbacuje univerzalno zajedničko poreklo i pojave novih porodica i viših taksona.[9]

Baraminološko objašnjenje biološke raznovrsnosti uredi

Kreacionisti smatraju da baraminologija objašnjava današnju raznovrsnost života, uprkos navodnom masovnom izumiranju usled navodnog globalnog potopa. Ovo zahteva da nove vrsta nastaju od vrsta koje su bile smeštene na Nojevu barku. Kreacionista Tod Čarls Vud procenjuje, prema fosilnim nalazima i biblijskom tekstu, da je nekoliko miliona vrsta nastalo u samo tri do četiri veka posle potopa.[10] Ovo predstavlja značajan problem, jer su zagovornici baraminologije upravo isti ljudi koji najviše odbacuju evoluciju, tvrdeći da nove vrste ne mogu da nastanu tokom vremena. Nastanak novih vrsta bi u ovom slučaju zahtevao mnogo puta veću brzinu nastanka novih vrsta evolucijom.

Ako bi se genetske diferencijacije mogle odvijati dovoljno brzo da nekoliko hiljada bića, koliko kreacionisti drže da je moglo da stane na Nojevu barku, moglo da proizvede samo nekoliko desetina hiljada vrsta kičmenjaka, to bi onda bio jednostavan "dokaz" o evoluciji koje kreacionisti često traže - da se je jedna vrsta razvije u potpuno drugu u samo nekoliko generacija.

U velikoj meri uvećana stopa mutacija koje baraminologija zahteva da se to postigne takva diferecijacija bi izazvalo ozbiljne probleme. Mutacije potrebne za takve brze genetske promene ne bi ostaviti dovoljno održivih genoma za negativne mutacije da se odaberu iz genetskog bazena. Procenjuje se da postoje četiri štetne mutacije po zigotu (embrionu).[11] Normalno, ovo nije problem, jer skoro sve mutacije su recesivne, a prirodna selekcija može da odstrani ove maligne promene. Baraminologija bi zahtevala da se stopa mutacija ubrza i do 250.000 puta[12], i za očekivati bi bilo ogroman priliv mutacija koja bi se približavala cifri i do milion genetskih promena po oplodnji. Ovo bi za posledicu imalo nagli prestanak svog života na Zemlji. Pored toga, genetske mutacije su uzrok većine vrsta raka; pa bi povećanje mutacija od samo nekoliko stotina puta, daleko manje nego baraminologija zahteva, imalo ogromne i fatalne posledice po životinjski svet.

Baraminolozi nisu predstavili nikakve dokaze da se tako nešto desilo u prošlosti. Fosili dokazuju samo na relativno spor evolutivni proces. Čak i najbolji dokaz za brze evolutivne promene - kao što su Lenskijev eksperiment ili kambrijumska eksplozija - ne pokazuju da se evolucija dešava dovoljno brzo da bi takva brza genetska diferencijacija mogla biti moguća.

Izvori uredi

  1. Wood, Wise, Sanders, and Doran, A Refined Baramin Concept
  2. "creation science is in fact not science and should not be presented as such in science classes." (Note that baraminology is a type of creation science.) The National Academies (1999). „Science and Creationism: A View from the National Academy of Sciences, Second Edition”. National Academy Press. Pristupljeno 7. 12. 2008. 
  3. "the NAS states unequivocally that creationism has no place in any science curriculum at any level." http://www.nationalacademies.org/evolution/
  4. Statements from Scientific and Scholarly Organizations. Arhivirano 2008-03-28 na Wayback Machine-u National Center for Science Education. Retrieved on April 1, 2008.
  5. DOI:10.1007/s12052-007-0006-7
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  6. O'hara, Robert (1993). „Systematic generalization, historical fate, and the species problem”. Systematic Biology 42 (3): 231-246. 
  7. [1]
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 Wood TC et al. (2003). „A Refined Baramin Concept”. Occasional Papers of the Baraminology Study Group 3: 1–14. 
  9. 9,0 9,1 Frair, Wayne (2000). „Baraminology—Classification of Created Organisms”. Creation Research Society Quarterly Journal 37 (2): 82–91. Arhivirano iz originala na datum 2003-06-18. Pristupljeno 2011-08-03.  Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Frair" je zadan više puta s različitim sadržajem
  10. Building a Community for Discovery (Pam Sheppard, Answers In Genesis, January 22, 2009)
  11. Giannelli F.; Green P.M., The American journal of human genetics, 67, 2, 515-517 (2000)
  12. The Creation Museum teaches super evolution