Arheološka nalazišta u Golubiću

Arheološka nalazišta u Golubiću, Crkvina i Dolovi, nalaze se u Bihaću, Bosna i Hercegovina.[1] Lokalitet Crkvina poznat je po čitavom nizu praistorijskih i antičkih nalaza, dok je u široj okolini naselja Golubić locirano nekoliko arheoloških lokaliteta.

Japodska naselja i arheološka nalazištau Lici (21,22,23,24) i Pounju (30, 31,32,33)

Crkvina uredi

Iskopavanja u nalazištu Crkvina vršena su 1954. godine pod vodstvom Irme Čremošnik, Borivoja Čovićaa 1956. i 1960. god. i Branke Raunig 1982. god. Čitav prostor Crkvine nije istražen zbog recentnog groblja. Crkvina je japodska nekropola od od 8. v. p.n.e do 4. vijeka n.e. Sva relevantna građa je objavljena. Materijal se nalazi u Mmuzeju Unsko-sanskog kantona u Bihaću.[2]

Arheološko nalazište je ovalno-kupasti brežuljak, (oko 100X60 m), u centru naselja, od krečnjačkog kamena sa "plaštom" humusa pri vrhu, debljine oko 1,5 m, koji se istanjuje prema padinama. Na istočnoj i jugoistočnoj padini otkrivena su ukupno 73 japodska groba, 24 sa skeletom, 48 spaljenih sa zemljanom urnom, 1 spaljen bez urne. Stariji grobovi su bliže vrhu brežuljka. Uz zemljane urne, najzastupljeniji je japodski nakit (fibule, narukvice, ogrlice, grivne za noge, itd.) od bronze, željeza, jantara i stakla. Na kamenom ulomku japodske antropomorfne stele od lapora urezane su predstave naočaraste fibule i lančastih privjesaka.

 
Mitrej iz Golubića kod Bihaća - Arheološki muzej Zagreb

Dio temeljnog zida dimenzija 2X0,9 m. pripada zgradi Mitreja iz antičkog doba. Sa Crkvine potiče i Mitrasov reljef s natpisom, možda i dvije posvete Mitrasu,

Od dijelova arhitekture je ulomak astragala, s neke antičke građevine, brojni ulomci kamenih urni, s natpisima ili bez njih, nadgrobni spomenici s natpisimama, te sljemenasti poklopci s natpisima.

Sljemenasti poklopci uredi

Na Crkvini je pronađeno 13 sljemenastih poklopaca kojima su se pokrivale posude sa spaljenim ostacima pokojnika sa japodskog područja uz Unu (Sergejevski je identifikovao 8 primjeraka). Pravougaonog su tlocrta formirani u obliku krova na dvije vode, sa zabatom na pročeljnoj, užoj strani. Ono što iznenađuje arheologe jest činjenica da tamo gdje su nađeni poklopci nisu nađene urne i obrnuto.[3]

Srednjovjekovna crkva uredi

Na vrhu Crkvine otkriveni su 1954. temelji crkve (dimenzije 13,5 X 8 m) s apsidom, datirane u 14. v. [4] U temeljima crkve na različitim mjestima pronađeno je nekoliko antičkih spolija i dva dijela iste urne sa epigrafskim natpisima.[2]

Dolovi uredi

Drugo nalazište su Dolovi, kasnoantička nekropola. Istraživanja su obavili Irma Čremošnik 1954. i Borivoj Čović 1960. god. Dolovi su oranice u centru sela, jugoistočno od Crkvine. Istražena je oko 300 m2, i otkriveno 29 inhumiranih i 1 incinerirani pokojnik. Sahranjeni su bili u sanduku od kamenih ploča. Nalazi su:

  • U 5 grobova upotrijebljeno je i 10 pretesanih sljemenastih poklopaca, svi sa natpisom, s neke druge nekropole 2. vijeka n.e.[5]
  • Desna strana kamene japodske urne s predstavom konjanika i 2 fantastična bića datirana u 6. ili 5. vijek p.n.e. Ploča je nacionalni spomenik BiH.[6] Očuvane dimenzije su: 0.98x0.42x0.10 m. Na slici su prikazani: konjanik na konju, ptica sa čovječijom glavom i životinjsko čudovište sa tijelom ribe i kozijim rogovima. Interpretacija prikaza je da ratnik predstavlja pokojnika, a da konj ovdje ima simbolično značenje inkarnacije smrti.[7]
  • Ostali nalazi su: sidrasta fibula s početka 3. vijeka n.e, narukvice, bršljenak, češalj, kopče i drugo javljaju se u grobovima 4. vijeka ali i kasnije u 5. i 6. v.

Skromnost nalaza govori da je nekropola pripadala siromašnijem autohtonom stanovništvu.[4]

Sojeničko naselje uredi

Uz pretpostavku da je i kod Golubića prepreka u vidu brojnih kolaca-soha, prisilila rijeku Unu na skretanje s prirodnog pravca, odnosno da se sojeničko naselje najvećim dijelom nalazilo na prostoru koji sada zauzima otoka i dio desne obale omeđen starim koritom, radilo bi se o razmjerno velikom sojeničkom naselju, dužine u pravcu JZ-SI. Na dijelu desne obale nasuprot sadašnjoj otoci nalazi se i kulturni sloj. Na osnovu ove predpostavke, postojanja kulturnog arheološkog sloja i koncentracije kultnih objekata (nekropola Jezerine, nekropola Crkvina u Golubiću) i drugih nalaza iz veoma dugog perioda, pojedini autori smatraju da se u Golubiću nalazilo značajno praistorijsko naselje (vjerovatno sojeničkog tipa), a zatim i antičko naselje Raetinium, možda urbani municipalni centar bihaćke kotline.

Literatura uredi

  • Irma Čremošnik - Arheološka istraživanja u okolici Bihaća. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sveska XIII, Zemaljski muzej, Sarajevo 1958, 117-136.
  • Irma Čremošnik - Spomenik sa japodskim konjanicima iz Založja kod Bihaća. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sveska XIV, Zemaljski muzej, Sarajevo 1958, 103-111.

Izvori uredi

  1. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. 2,0 2,1 „Branka Raunig: Nova interoretacija dva odlomka epigrafske urne japodskog oblika iz Golubića kod Bihaća”. Arheološki vestnik, 1990, Regionalni muzej Pounja. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  3. „DUJE RENDIĆ-MIOČEVIĆ: O NEKIM ZANEMARENIM KOMPONENTAMA KOD »JAPODSKIH URNI« Uz problem njihova datiranja”. Filozofski fakultet u Zagrebu. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  4. 4,0 4,1 „Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine - Tom 2 - Strana 15 - CRKVINA, Golubić, Bihać”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  5. „Branka Raunig: Sljemenasti poklopci iz Bihaćkog polja”. ANUBiH - Godišnjak, knjiga 34 (XXXVI)- Sarajevo, 2007.. Pristupljeno 5. 9. 2023. [mrtav link]
  6. „Ploča desne bočne strane japodske kamene urne iz Golubića”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2021. 
  7. „Branka Raunig: UMJETNOST I RELIGIJA PRAHISTORIJSKIH JAPODA”. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004 accessdate= 9. 2. 2023. Arhivirano iz originala na datum 2023-08-20. Pristupljeno 2023-09-04.