Otvori glavni meni

Analitička (kompleksna ili dubinska) psihologija, koju je elaborirao švicarski analitičar Carl Gustav Jung je jedna psihološka teorija, ali i metodologija kojom istražujemo dinamičke i psihološke strukture čovjekova ponašanja.

Jungovo udaljavanje od oca psihoanalize Freuda nije izraženo samo u poznatom odbacivanju teorije Erosa (preformuliranjem Freudove svojevrsne teorijske dogme o libidu, tumačeći da libido nije samo seksualna energija, nego je psihička energija u cjelini), već ponajviše u njegovoj konstruktivnoj terapijskoj metodologiji koja uključuje individuu, a koja za razliku od Freuda, za čovjeka traži jedan mogući viši smisao od proste redukcije na seksualnost.

Psihološke determinante čovjekova ponašanjaUredi

Opća fenomenologijaUredi

Pod opću fenomenologiju Jung je predstavio pet glavnih grupa instinktivnih faktora: glad, seksualnost, aktivnost, refleksija i stvaralački faktor (sa položajem volje definiranim nesumnjivo dinamičkog porijekla, kao i nagoni, ali spornim uslijed filozofskih implikacija ili oprečnih premisa pogleda na svijet) i šest modaliteta psihičkih funkcija koji determiniraju čovjekovo ponašanje. Modaliteti izražavaju zavisnost o spolu, dobu i nasljednim dispozicijama, nadalje o ekstraverziji i introverziji koji daju pravac psihičkim zbivanjima, o tkz. smjeru prema gore i dolje, odnosno o modalitetu duhovnog i materijalnog.

Specijalna fenomenologijaUredi

U specijalnoj fenomenologiji je razložio fenomen psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije. Cjepljivost znači da se djelovi psihe odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život. Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o kompleksima u okvirima normalnog. Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen.

Arhetipske figure koje se personificirano javljaju u području religijskih i umjetničkih fenomena, Jung je sažeo pod pojam kolektivno nesvjesno. Arhetipovi kolektivno nesvjesnog, kao dakle red veličine od svijesnog odcijepljenih faktora, upliviraju na čovjekovo ponašanje i igraju značajnu ulogu u njegovu životu. Samim tim oni, pored što su tipične religiozne slike (duša (Anima), duh (Animus), Sotona (Sjenka), Bog (Jastvo)) ili izražena slojevitost u umjetničkim djelima (npr. sveta pisma) u osnovi su i dinamički predlošci, odnosno instinkti koji se aktiviraju u tipiziranim životnim situacijama. Po Jungu arhetipske slike predstavljaju smisao nagona. Na virtualnoj psihičkoj skali nagone je postavio u infracrveno područje psihe, a arhetip u ultraljubičasto, kao dvije krajnje odvojene psihoidne suprotnosti čije je ishodište u objektu, ili kao psihificirane datosti čiji je izvor izvan psihičkog porijekla. Arhetip je zapravo nagon na jednom višem nivou biokemijskih treptaja, u rasponu kojih postoji fenomen psihičke reflektivne svijesti.

Jungova definicija - «Cjepljivost s jedne strane znači raščlanjivanje u mnoštvo strukturalnih jedinca, s druge poželjnu mogućnost diferencijacije, odnosno izdvajanja izvjesnih strukturnih djelova koji se onda vježbaju pomoću voljne koncentracije i time dovode do najvećeg mogućeg razvitka» - zapravo je baza individuacijskog procesa unutar specijalne fenomenologije, pri čemu se individua razračunava s psihologijom kolektivno nesvjesnog, sa krajnjom terapijskom svrhom iskazanom u razumijevanju smisla vlastite egzistencije.

Specijalna fenemenologija s jedne strane diferencira psihičko od nagonskih sfera, odnosno kopirajućih ponašanja, a s druge od sugestibilnog nametanja arhetipskih slika. Uvođenjem hipoteze o Osobnosti (Selbst, Jastvo, Vlastitost) kao virtualne konstitucije krajnjeg smisla ne samo pojedinog čovjeka već i čitave nadopunjavajuće grupe, odnosno faktora koji kompenzira svijest o vlastitom ja, analitičku psihologiju stavlja korak izvan klasične nauke. Specijalna fenomenologija se može sažeti u Jungovoj rečenici da je psiha početak i kraj svake spoznaje, psiha nije samo objekt njene nauke već i njen subjekt. Psiha je svijesno-nesvjesna cjelina. Iz te cjeline, odnosno duše, potiču apsolutno sva čovjekova iskustva , a njoj se u krajnjoj liniji vraćaju sva stečena saznanja.

LiteraturaUredi

  • O energetici duše
  • Transcendentna funkcija
  • Psihološke determinante čovjekova ponašanja
  • Instinkt i nesvjesno
  • Struktura duše
  • Teorijska razmišljanja o suštini psihičkog
  • O psihologiji nesvjesnog
  • Veze između ja i nesvjesnog:
  • 1. Djelovanje nesvjesnog na svijest
  • 2. Individuacija

Ova, za razumijevanje analitičke psihologije ključna Jungova djela, još nažalost nisu prevedena na hrvatski. Uz niz drugih radova prevela ih je s njemačkog na latiničnu ekavicu Matica srpska