Otvori glavni meni

AFC Azijski kup (engleski: AFC Asian Cup) je najvažnije kontinentalno, reprezentativno natjecanje u Aziji, koje se, uz jedan izuzetak, održava svake četiri godine. Azijski kup organizira AFC, a pravo sudjelovanja imaju sve članice te konfederacije. Prvi turnir odigran je 1956. godine, što ga čini najstarijim kontinentalnim prvenstvom nakon Cope Américe. Pobjednik Azijskog kupa postaje prvak Azije i automatski se kvalificira za FIFA Kup konfederacija.

AFC Azijski kup
AFC Asian Cup
Općenito
Utemeljeno 1956.
Regija Azija (AFC)
Broj momčadi 24 (završnica)
Aktualni prvak Flag of Qatar.svg Katar (prvi naslov)
Najuspješnija momčad Flag of Japan.svg Japan (četiri naslova)

Od prvog izdanja 1956. u Hong Kongu pa sve do turnira 2004. u NR Kini, turnir je održavan u pravilnim razmacima od četiri godine. Međutim, kako su te parne godine bile izrazito bogate sportskim događanjima (UEFA Euro, Olimpijske igre), AFC je odlučio preseliti Azijski kup na neparne godine tako da je sljedeće izdanje održano 2007. godine, nakon čega je razmak opet prebačen na četiri godine.

Tradicionalno gledajući, AFC Azijski kup je tokom godina bio pod dominacijom malog broja uspješnih reprezentacija. Inicijalno uspješne reprezentacije bile su one Južne Koreje i Irana. Ipak, od 1984. godine, najuspješnije reprezentacije su Japan i Saudijska Arabija, koje su osvojile 7 od 9 finala održanih u tom periodu. Uspjeha su još imali Kuvajt (1980.), Irak (2007.) i Australija (2015.) te Izrael, koji se u međuvremenu priključio UEFA-i.

Posljednje prvenstvo održalo se 2019. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Svoj prvi naslov azijskog prvaka osvojila je reprezentacija Katara, koja je u finalu pobijedila Japan s 3:1. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, s obzirom da se utakmica za treće mjesto nije igrala. Sljedeće prvenstvo održat će se 2023. godine.

Sadržaj/Садржај

HistorijaUredi

AFC kao krovna organizacija osnovana je 1954. godine, a već dvije godine kasnije, četiri reprezentacije su sudjelovale u završnici prvog Azijskog kupa održanog u Hong Kongu. Format s kvalifikacijama i četiri reprezentacije korišten je i na turnirima 1960. i 1964. godine. Svaka regionalna konfederacija organizirala je, svake druge godine, svoja vlastita prvenstva. U početnom periodu, dominacija se premještala s Istoka na Zapad - od početne dominacije Južne Koreje do tri uzastopna naslova Irana od 1968. do 1976. godine; Iran je bio domaćin 1968. i 1976. godine.[1]

Zapad Azije je dominirao i tokom 80-ih godina, prvo pobjedom Kuvajta 1980. godine, a onda i dvama uzastopnim pobjedama Saudijske Arabije, kojima su nadodali i onu 1996. godine. Niz Saudijske Arabije prekinuo je Japan 1992. godine, koji će kasnije još tri puta osvojiti prvenstvo i tako postati rekorder po broju naslova.[2]

Na turniru 2007. godine, Australija je prvi puta nastupila na Azijskom kupu, uspjevši izboriti četvrtfinale..[3] Te je godine prvak postao Irak, koji je na putu do finala porazio divove poput Australije, Saudijske Arabije i Južne Koreje, izvevši tako jednu od najvećih senzacija u historiji nogometa, posebice s obzirom na političko-društvenu situaciju u zemlji.[4]

Australija je 2011. godine prvi puta došla do finala, ali je izgubila od Japana nakon produžetaka. Ipak, već na sljedećem turniru, kojemu je bila domaćin, Australija je prvi puta postala prvak Azije, pobijedivši Južnu Koreju 2:1 nakon produžetaka. Treće mjesto zauzeli su Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su porazili Irak 3:2 u utakmici za broncu.

FormatUredi

Završnica turnira igra se kroz dvije faze - grupnu fazu i fazu na izbacivanje. U grupnoj fazi, četiri reprezentacije međusobno igraju jednom, a dvije najbolje plasirane iz svake grupe prolaze u fazu na izbacivanje. Faza na izbacivanje realizira se od četvrtfinala do finala, gdje svaka reprezentacija igra po jednu utakmicu; u slučaju remija, igraju se produžeci i izvode jedanaesterci. Gubitnici iz polufinala igraju utakmicu za treće mjesto.

Od 2019. godine, format će biti promijenjen s obzirom na povećanje broja sudionica sa 16 na 24.

RezultatiUredi

Pregled svih dosadašnjih prvenstavaUredi

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Pobjednik Rezultat Drugoplasirani Trećeplasirani Rezultat Četvrtoplasirani
1956.   Hong Kong  
Južna Koreja
Grupni sustav  
Izrael
 
Hong Kong
Grupni sustav  
Južni Vijetnam
1960.   Južna Koreja  
Južna Koreja
Grupni sustav  
Izrael
 
Republika Kina
Grupni sustav  
Južni Vijetnam
1964.   Izrael  
Izrael
Grupni sustav  
Indija
 
Južna Koreja
Grupni sustav  
Hong Kong
1968.   Iran  
Iran
Grupni sustav  
Burma
 
Izrael
Grupni sustav  
Republika Kina
1972.   Tajland  
Iran
2:1
(produžeci)
 
Južna Koreja
 
Tajland
2:2 (pr.)
(5:3 - 11m)
 
Kmerska Republika
1976.   Iran  
Iran
1:0  
Kuvajt
 
NR Kina
1:0  
Irak
1980.   Kuvajt  
Kuvajt
3:0  
Južna Koreja
 
Iran
3:0  
Sjeverna Koreja
1984.   Singapur  
Saudijska Arabija
2:0  
NR Kina
 
Kuvajt
1:1 (pr.)
(5:3 - 11m)
 
Iran
1988.   Katar  
Saudijska Arabija
0:0 (pr.)
(4:3 - 11m)
 
Južna Koreja
 
Iran
0:0 (pr.)
(3:0 - 11m)
 
NR Kina
1992.   Japan  
Japan
1:0  
Saudijska Arabija
 
NR Kina
1:1 (pr.)
(6:5 - 11m)
 
Ujedinjeni Arapski Emirati
1996.   Ujedinjeni Arapski Emirati  
Saudijska Arabija
0:0 (pr.)
(4:2 - 11m)
 
Ujedinjeni Arapski Emirati
 
Iran
1:1 (pr.)
(3:2 - 11m)
 
Kuvajt
2000.   Libanon  
Japan
1:0  
Saudijska Arabija
 
Južna Koreja
1:0  
NR Kina
2004.   NR Kina  
Japan
3:1  
NR Kina
 
Iran
4:2  
Bahrein
2007.   Indonezija
  Malezija
  Tajland
  Vijetnam
 
Irak
1:0  
Saudijska Arabija
 
Južna Koreja
0:0 (pr.)
(6:5 - 11m)
 
Japan
2011.   Katar  
Japan
1:0
(produžeci)
 
Australija
 
Južna Koreja
3:2  
Uzbekistan
2015.   Australija  
Australija
2:1
(produžeci)
 
Južna Koreja
 
Ujedinjeni Arapski Emirati
3:2  
Irak
Godina Domaćin Finale Polufinalisti
Pobjednik Rezultat Drugoplasirani
2019.   Ujedinjeni Arapski Emirati  
Katar
3:1  
Japan
  Iran  Ujedinjeni Arapski Emirati
2023. TBD

Uspješne reprezentacijeUredi

Momčad Prvoplasirani Drugoplasirani Trećeplasirani Četvrtoplasirani
  Japan 4 (1992.*, 2000., 2004., 2011.) 1 (2019.) 1 (2007.)
  Saudijska Arabija 3 (1984., 1988., 1996.) 3 (1992., 2000., 2007.)
  Iran 3 (1968.*, 1972., 1976.*) 5 (1980., 1988., 1996., 2004., 2019.) 1 (1984.)
  Južna Koreja 2 (1956., 1960.*) 4 (1972., 1980., 1988., 2015.) 4 (1964., 2000., 2007., 2011.)
  Izrael× 1 (1964.*) 2 (1956., 1960.) 1 (1968.)
  Kuvajt 1 (1980.*) 1 (1976.) 1 (1984.) 1 (1996.)
  Australija 1 (2015.*) 1 (2011.)
  Irak 1 (2007.) 2 (1976., 2015.)
  Katar 1 (2019.)
  Kina 2 (1984., 2004.*) 2 (1976., 1992.) 2 (1988., 2000.)
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1 (1996.*) 2 (2015., 2019.) 1 (1992.)
  Indija 1 (1964.)
  Mianmar 1 (1968.)
  Hong Kong 1 (1956.*) 1 (1964.)
  Kineski Taipei 1 (1960.) 1 (1968.)
  Tajland 1 (1972.*)
  Južni Vijetnam # 2 (1956., 1960.)
  Kambodža2 1 (1972.)
  Sjeverna Koreja 1 (1980.)
  Bahrein 1 (2004.)
  Uzbekistan 1 (2011.)
* = domaćin
1 = uključuje rezultate koje je postigla kao Burma 1968. do 2011.
2 = uključuje rezultate koje je postigla kao Kraljevina Kambodža, Kmerska Republika, Demokratska Kampučija i NR Kampučija 1956. do 1993.
# = od tada se ta država raspala
× = Izrael je početkom 70-ih godina izbačen iz AFC-a te je kasnije postao član UEFA-e

Uspjesi domaćinaUredi

Godina Domaćin Plasman Najbolji plasman
(van domaćinstva)
1956.
  Hong Kong 3. mjesto (grupna faza) 4. mjesto (grupna faza)
1960.
  Južna Koreja 1. mjesto (grupna faza) 1. mjesto (grupna faza)
1964.
  Izrael 1. mjesto (grupna faza) 2. mjesto (grupna faza)
1968.
  Iran 1. mjesto (grupna faza) 1. mjesto (finale)
1972.
  Tajland 3. mjesto (polufinale) 7. mjesto (prvi krug)
1976.
  Iran 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1980.
  Kuvajt 1. mjesto (finale) 2. mjesto (finale)
1984.
  Singapur 7. mjesto (prvi krug) bez nastupa
1988.
  Katar 5. mjesto (prvi krug) 5. mjesto (prvi krug)
1992.
  Japan 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1996.
  Ujedinjeni Arapski Emirati 2. mjesto (finale) 3. mjesto (polufinale)
2000.
  Libanon 10. mjesto (prvi krug) bez nastupa
2004.
  NR Kina 2. mjesto (finale) 2. mjesto (finale)
2007.
  Indonezija 11. mjesto (prvi krug) 11. mjesto (prvi krug)
  Malezija 16. mjesto (prvi krug) 5. mjesto (prvi krug)
  Tajland 10. mjesto (prvi krug) 7. mjesto (prvi krug)
  Vijetnam 8. mjesto (četvrtfinale) bez nastupa
2011.
  Katar 7. mjesto (četvrtfinale) 5. mjesto (prvi krug)
2015.
  Australija 1. mjesto (finale) 2. mjesto (finale)
2019.
  Ujedinjeni Arapski Emirati 3. mjesto (polufinale) 3. mjesto (polufinale)

NagradeUredi

Najbolji igračUredi

Prvenstvo Najbolji igrač
  Hong Kong 1956. N/A
  Južna Koreja 1960.
  Izrael 1964.
  Iran 1968.
  Tajland 1972.   Ebrahim Ashtiani
  Iran 1976.   Ali Parvin
  Kuvajt 1980. N/A
  Singapur 1984.   Jiǎ Xiùquán
  Katar 1988   Gim Ju-seong
  Japan 1992.   Kazuyoshi Miura
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1996.   Khodadad Azizi
  Libanon 2000.   Hiroshi Nanami
  NR Kina 2004.   Shunsuke Nakamura
     2007.   Younis Mahmoud
  Katar 2011.   Keisuke Honda
  Australija 2015.   Massimo Luongo
  Ujedinjeni Arapski Emirati 2019.   Almoez Ali

Najbolji strijelacUredi

Prvenstvo Najbolji strijelci Golova
  Hong Kong 1956.   Nahum Stelmah
4
  Južna Koreja 1960.   Jo Yun-ok
4
  Izrael 1964.   Inder Singh
  Mordehai Spiegler
2
  Iran 1968.   Homayoun Behzadi
  Moše Romano
  Giora Spiegel
4
  Tajland 1972.   Hossein Kalani
5
  Iran 1976.   Gholam Hossein Mazloumi
  Nasser Nouraei
  Fathi Kamel
3
  Kuvajt 1980.   Behtash Fariba
  Choe Sun-ho
7
  Singapur 1984.   Shahrokh Bayani
  Nasser Mohammadkhani
  Jiǎ Xiùquán
3
  Katar 1988.   I Tae-Ho
3
  Japan 1992.   Fahad Al-Bishi
3
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1996.   Ali Daei
8
  Libanon 2000.   I Dong-guk
6
  NR Kina 2004.   A'ala Hubail
  Ali Karimi
5
     2007.   Younis Mahmoud
  Naohiro Takahara
  Yasser Al-Qahtani
4
  Katar 2011.   Gu Ja-cheol
5
  Australija 2015.   Ali Mabkhout
5
  Ujedinjeni Arapski Emirati 2019.   Almoez Ali
9

Najbolji golmanUredi

Prvenstvo Najbolji golman
  Hong Kong 1956. N/A
  Južna Koreja 1960.
  Izrael 1964.
  Iran 1968.
  Tajland 1972.
  Iran 1976.
  Kuvajt 1980.   Nasser Hejazi
  Singapur 1984.   Abdullah Al-Deayea
  Katar 1988.   Zhāng Huìkāng
  Japan 1992. N/A
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1996.   Mohamed Al-Deayea
  Libanon 2000.   Jiāng Jīn
  NR Kina 2004. N/A
     2007.   Noor Sabri
  Katar 2011. N/A
  Australija 2015.   Mathew Ryan
  Ujedinjeni Arapski Emirati 2019.   Saad al-Šib

Fair Play nagradaUredi

Prvenstvo Fair Play nagrada
  Hong Kong 1956. N/A
  Južna Koreja 1960.
  Izrael 1964.
  Iran 1968.
  Tajland 1972.
  Iran 1976.
  Kuvajt 1980.
  Singapur 1984.   Kina
  Katar 1988. N/A
  Japan 1992.
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1996.   Iran
  Libanon 2000.   Saudijska Arabija
  NR Kina 2004.   Kina
     2007.   Japan
  Katar 2011.   Južna Koreja
  Australija 2015.   Australija
  Ujedinjeni Arapski Emirati 2019.   Japan

Najbolja momčadUredi

Prvenstvo Golmani Braniči Vezni igrači Napadači
  Hong Kong 1956. N/A
  Južna Koreja 1960.
  Izrael 1964.
  Iran 1968.
  Tajland 1972.
  Iran 1976.
  Kuvajt 1980.

  Nasser Hejazi

  Naeem Saad
  Soh Chin Aun
  Mahboub Juma'a
  Mehdi Dinvarzadeh

  Abdolreza Barzegari
  Saad Al-Houti
  I Yeong-mu

  Choe Sun-ho
  Faisal Al-Dakhil
  Jasem Yaqoub

  Singapur 1984. N/A
  Katar 1988.
  Japan 1992.
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1996.

  Mohamed Al-Deayea

  Abdullah Zubromawi
  Yousef Saleh
  Mohammad Khakpour

  Mehrdad Minavand
  Mohamed Ali
  Khalid Al-Muwallid
  Saad Bakheet Mubarak

  Fahad Al-Mehallel
  Jasem Al-Huwaidi
  Ali Daei

  Libanon 2000.

  Jiāng Jīn

  Hong Myeong-bo
  Mohammed Al-Khilaiwi
  Jamal Mubarak

  Hiroshi Nanami
  Nawaf Al-Temyat
  Abbas Obeid
  Karim Bagheri
  Shunsuke Nakamura

  I Dong-guk
  Naohiro Takahara

  NR Kina 2004.

  Yoshikatsu Kawaguchi

  Tsuneyasu Miyamoto
  Yuji Nakazawa
  Zhèng Zhì
  Mehdi Mahdavikia

  Shunsuke Nakamura
  Shào Jiāyī
  Zhào Jùnzhé
  Talal Yousef

  A'ala Hubail
  Ali Karimi

     2007.

  I Un-jae

  Yuji Nakazawa
  Lucas Neill
  Bassim Abbas
  Rahman Rezaei

  Shunsuke Nakamura
  Harry Kewell
  I Cheon-su
  Nashat Akram

  Naohiro Takahara
  Yasser Al-Qahtani

  Katar 2011.

  Jeong Seongnyong

  Yuto Nagatomo
  Lucas Neill
  Odil Ahmedov
  Cha Du-ri

  Keisuke Honda
  Makoto Hasebe
  Gu Ja-cheol
  Server Žeparov

  Shinji Okazaki
  Harry Kewell

  Australija 2015.

  Mathew Ryan

  Dhurgham Ismail
  Gwak Tae-Hwi
  Trent Sainsbury
  Cha Du-ri

  Massimo Luongo
  Omar Abdulrahman
  Gi Seong-yong

  Ali Mabkhout
  Tim Cahill
  Son Heung-min

  Ujedinjeni Arapski Emirati 2019.

Rekordi i statistikeUredi

ReferenceUredi

Vanjske vezeUredi