Željko Glasnović
Željko Glasnović (Zagreb, 24. veljače 1954.) je hrvatski general i ekstremno desni[1] političar.
| Željko Glasnović | |
|---|---|
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 24. veljače 1954. |
| Mjesto rođenja | Zagreb |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Vojna karijera | |
| Čin | General bojnik |
| Ratovi | Zaljevski rat Domovinski rat Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska |  Kanada Kanadska vojska Francuska Legija stranaca Hrvatska Hrvatska vojska Herceg-Bosna Hrvatsko vijeće obrane
|
| Zapovijedao | Brigada Kralj Tomislav 1. gardijska brigada Ante Bruno Bušić |
Životopis
urediŽeljko Glasnović, zajedno s bratom blizancem Davorom, rođen je 24. veljače 1954. u Zagrebu u janjevačkoj obitelji. Njegova obitelj emigrirala je u Kanadu, gdje je Glasnović bio pripadnik kanadske vojske pet godina. Potom je godinu i pol proveo u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku se vratio po izbijanju Domovinskog rata 1991., te se priključio ZNG-u.[2]
Bio je vojni zapovjednik u Lici, te na Južnom bojištu. Poslije pada Vukovara u studenome 1991., prešao je u Tomislavgrad u BiH, gdje je trebao obučavati nove postrojbe. Krajem godine priključio se bojnoj Zrinski. Sudjelovao je u bitci na Kupresu u travnju 1992., gdje je bio teško ranjen pored srca. Vojnici su ga uspjeli izvući preko planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Iz Rame je konačno prebačen u Split. Dva mjeseca nije bio u borbama, no pobjegao je iz splitske bolnice i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzeo je zapovjedništvo nad brigadom Kralj Tomislav. Njegov brat Davor bio je zarobljen u Kupresu i mučen od srpskih snaga. Glasnović je bio poznat po teškom karakteru i zahtijevanju striktne discipline u svojim postrojbama.[2]
Brigada Kralj Tomislav imala je i oko 500 muslimanskih boraca. Izbijanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993., ti borci su bili razoružani. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim je okončan taj sukob, Glasnović je preuzeo zapovjedništvo nad 1. gardijskom brigadom HVO-a. Prva brigada HVO-a sudjelovala je u operaciji Cincar u kojoj je oslobođen Kupres od Vojske Republike Srpske (VRS). Iste je godine dao i intervju Globus u kome je izjavio da Hrvatskoj "demokracija nije potrebna" i da umjesto toga treba uvesti vojnu upravu i davati "čizmu u zube". U svibnju 1994. je smijenjen s te dužnosti i imenovan zapovjednikom Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu združenih snaga HZ Herceg-Bosne i Republike Hrvatske kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, a koje su sudjelovale u oslobađanju dijelova BiH poslije operacije Oluja.[2]
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., Glasnović je imenovan programskim menadžerom za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Nakon toga, bio je godinu dana zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. nakon pisma dvanaestorice generala u kojem su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.[2]
Glasnović se nije politički angažirao do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj održanih u studenome 2015., kada se našao na listi HDZ-a na listi za dijasporu (XI. izborna jedinica), međutim nije postao član stranke. Nakon što je izabran, istakao se zahtjevima za "lustraciju medija" u Hrvatskoj.
Kao saborski zastupnik je 2018. bio počasni gost ekstremno desne njemačke stranke NPD, koja okuplja i neonaciste. Tad je izjavio da su se u njegovoj brigadi borili i članovi NPD, a Muslimane u Bosni i Hercegovini koje su napadali je nazvao ISIL-om.
Izvori
uredi- ↑ Neki Hrvati u Australiji otvoreno slave fašizam
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Željko Glasnović Arhivirano 2015-11-12 na Wayback Machine-u. Večernji list. Pristupljeno 8. studenog 2015.