Četvrta internacionala

Četvrta Internacionala je komunistička međunarodna organizacija koja se sastojala od sljedbenika Lava Trockog (trockista), a čiji je cilj bio pomoći svjetskoj radničkoj klasi da uspostavi socijalistički poredak. Četvrta Internacionala je u historijskom smislu osnovana u Francuskoj godine 1938: Trocki i njegove pristaše, nakon što su protjerani iz Sovjetskog Saveza, smatrali su tadašnju Treću Internacionalu, odnosno Kominternu, "izgubljenom" zbog premoći staljinista u njenim redovima, odnosno "nesposobnom da radničku klasu dovede na vlast".[1] Zbog toga su trockisti osnovali vlastitu, suparničku Internacionalu, nazvavši je "Četvrtom".

Danas ne postoji jedna, odnosno čvrsto organiozirana Četvrta internacionala. Kroz veći dio svog postojanja, Četvrta internacionala je bila progonjena od strane agenata sovjetske tajne policije, odnosno izvrgnuta represiji u kapitalističkim zemljama poput Francuske i Sjedinjenih Američkih Država, te žestoko osporavana od strane sljedbenika tadašnjeg sovjetskog socijalizma, a kasnije i maoizma kao predstavnik revolucionarne ljevice - a što je stav koji komunisti te orijentacije imaju dan-danas. U takvim okolnostima, koje su u doba drugog svjetskog rata uključivale ilegalu i istovremeni prezir od snaga koje su trebale biti njenim prirodnim saveznicima, Četvrta Internacionala je imala dosta poteškoća prilikom održavanja kontakta među svojim pripadnicima i ostvarenja svoje misije; kada bi se revolucionarni ustanci radnika nekada i dogodili, njih su u pravilu organizirale pro-sovjetske, maoističke, socijaldemokratske, anarhističke ili militantno nacionalističke grupe, što je dovodilo do dodatne marginalizacije Četvrte internacionale i trockista.[2] Čak i nakon što su se Sovjeti neformalno, a kasnije i formalno odrekli staljinizma i počeli provoditi destaljinizaciju, trockizam je i dalje smatran politički diskreditiranim te nije došlo do jačanja trockista, a pogotovo u krugovima koji su već bili prihvatili druge oblike komunizma. U ideološkoim smislu maoisti , lijevi komunisti i anarhisti smatraju trockizam, a time i Četvrtu internacionalu, ideološki bankrotiranom i nemoćnom. Usprkos tome, u mnogim dijelovima Latinske Amerike i Evrope i dalje postoje relativno velike trockističke grupacije, sa starijim i mlađim članstvom, koje je privukao Trockijev anti-staljinizam kao i retorika radničkog internacionalizma. Neke od tih grupa se određuju kao pripadnicima "Četvrte internacionale", bilo kroz formalnu organizaciju, bilo kroz vlastite političke platforme, ili oboje.

Slabosti Četvrte internacionale je dosta pridonio i raskol koji se u organizaciji dogodio 1940. godine, te još veći raskol 1953. godine. Djelomično ponovno ujedinjenje se zbilo 1963. godine, ali ono nikada nije imalo opseg koji bi Četvrtu internacionalu pretvorio u istinski globalnu, odnosno jedinstvenu organizaciju. Umjesto toga trockisti širom svijeta su organizirani u širokoj paleti trockističkih Internacionala, međusobno zavađenih po pitanju koja od njih predstavlja "pravu" Četvrtu internacionalu, odnosno s njome ima kontinuitet.

Povezano uredi

Interancionale:

Reference uredi

Literatura uredi