Zhu Can

Zhu Can (朱粲) (? - 621) je bio kineski ustanički vođa i gospodar rata iz doba kolapsa dinastije Sui, poznat po svojoj okrutnosti i sklonosti kanibalizmu. U doba cara Yanga je služio kao niži službenik u današnjoj provinciji Anhui, a kada su se protiv cara zaredali ustanci, povjereno mu je organiziranje lokalne milicije za njihovo gušenje. Godine 615. se sa njom odmetnuo od cara i proglasio princom od Jialoua. Nikada nije ustanovio teritoriju sa stalnom vlašću, nego je njegova vojska, poznata kao Kedahanski banditi (可達寒賊), lutala od provincije do provincije te pljačkala gradove i sela. Usprkos toga je nastojao ostvariti savez sa drugim gospodarima rata i ustaničkim vođama - prvo je 617. stupio u službu Li Mija; nakon Li Mijevoj prijelaza u službu Li Yuana, budućeg osnivača dinastije Tang u jesen 618. je prešao u službu nominalnog cara Yang Tonga, a pred sam kraj 618. se proglasio carem, osnovavši vlastitu dinastiju Wu. Međutim, već u proljeće 619. je poražen od trupa dinastije Tang, te se predao, odustao od carske titule i ušao u Li Yuanovu službu. U ljeto 619. je, pak, prilikom gozbe, pod uticajem alkohola, ubio i kasnije pojeo Duan Quea, jednog od Li Yuanovih doglavnika; shvativši da je novi sukob sa Li Yuanom neizbježan, pobjegao je u Luoyang kod gospodara rata Wang Shichonga, samozvanog cara države Zheng. Luoyang je godine 621. stavljen pod opsadu Li Yuanovog sina Li Shimina, te pao u kasno proljeće. Li Shimin je tada Zhu Cana dao pogubiti.

Zhu Can
Rođenje i smrt:	nepoznato–621
Osobno ime:	Càn (粲)
Datumi vladavine:	618–619
Dinastija:	Chǔ (楚)
Datumi ere:	618–619

Reference

• Knjiga Tanga, vol. 56.
• Nova knjiga Tanga, vol. 87.
• Zizhi Tongjian, vols. 182, 184, 185, 186, 187, 189.