Zapadni Berlin je ime zapadnog dela Berlina između 1949. i 1990. Sastojao se od američkog, britanskog i francuskog sektora instaliranih 1945. godine. Sovjetski sektor je postao Istočni Berlin, deo Istočne Nemačke.

Opštine zapadnog Berlin

Zapadni Berlin je bio okružen sa svih strana granicom sa Istočnom Nemačkom, i samim tim se može reći da je bio enklava. Zapadni saveznici su garantovali vazdušni koridor, ali ne i put ili železničku prugu do Zapadnog Berlina.

13. avgusta 1961, istočnonemačka vlada je sagradila Berlinski zid, što je fizički onemogućilo protok ljudi i robe između dva dela grada. Jedino je bilo moguće putovati iz Zapadnog Berlina u Zapadnu Nemačku.

26. juna 1963, američki predsednik Džon F. Kenedi je posetio Zapadni Berlin, gde je održao govor u kom je upotrebio čuvenu frazu "Ich bin ein Berliner" (Ja sam Berlinac).

9. novembra 1989, srušen je zid.

Okupirani Berlin

Zapadni Berlin je de fakto bio deo Istočne Nemačke, iako zvanično nije (nije bio savezna država niti je imao veze sa ustavom). Zgrada opštine Šeneberg je bila sedište gradonačelnika. Stanovnici Zapadnog Berlina su bili građani Zapadne Nemačke, ali nisu glasali na saveznim izborima. Međutim, 20 posredno izabranih delegata je predstavljalo Zapadni Berlin u Bundestagu.

U ostale anomalije spadalo je i oslobođenje muškaraca od vojne obaveze, zabrana letova Lufthanse prema gradu, i poštanska administracija, koja je bila odvojena od Zapadne Nemačke, što je značilo korišćenje sopstvenih markica, sve do 1990. Oslobođenje vojne obaveze, je bila vrlo popularna stvar među zapadnoberlinskom omladinom.

Zapadni Berlin se sastojao iz sledećih opština –

američki okupacioni sektor:

britanski okupacioni sektor:

francuski okupacioni sektor:

3. oktobra 1990, Zapadna Nemačka i Istočna Nemačka su se ujedinile. To je formalno označilo kraj postojanja Zapadnog Berlina.