Otvori glavni meni

Tennessee Titans su profesionalni klub američkog nogometa iz Nashvillea u Tennesseeju. Natječu se u južnoj diviziji AFC konferencije NFL lige. Osnovani su 1960., a do 1996. su imali sjedište u Houstonu. Najveći uspjeh kluba su dva osvojena AFL prvenstva početkom 1960-ih. Titansi svoje domaće utakmice igraju na stadionu LP Field u Nashvilleu.

Tennessee Titans
Država Tennessee
Grad Nashville
Stadion Nissan Stadium (69.143 mjesta)
Uprava
Predsjednik Steve Underwood
Generalni menadžer Jon Robinson
Treneri
Glavni trener Mike Mularkey
Uspjesi
Osvojenih prvenstava AFL: 1960., 1961.
Konferencijski naslovi AFC: 1
Divizijski naslovi AFL Istok: 4
AFC Central: 3
AFC Jug: 2
Sezona u doigravanju AFL: 5
NFL: 16

Povijest klubaUredi

Počeci Houston Oilersa u AFL-uUredi

Klub je osnovan 1960. godine u Houstonu u Texasu pod imenom Houston Oilers. Oilersi su bili jedan od 8 klubova osnivača AFL lige. Predvođeni running backom Billyem Cannonom, već prve sezone svog postojanja osvajaju svoju istočnu diviziju te u finalu AFL lige igraju protiv San Diego Chargersa. U utakmici igranoj na domaćem terenu u Houstonu, Oilersi pobjeđuju Chargerse 24:16 i tako osvajaju prvi naslov prvaka AFL lige. Sezonu kasnije, Oilersi su opet na vrhu divizije i u finalnoj utakmici AFL lige se ponovno susreću s Chargersima koje i ovaj put pobjeđuju (10:3). Oilersi i 1962. stižu do prvenstvene utakmice, ali ovaj put su im protivnici Dallas Texansi. Texansi pobjeđuju tek nakon dva produžetka (20:17) u dotad najdužoj profesionalnoj utakmici američkog nogometa.[1] Do kraja 60-ih Oilersi su još jednom u finalu, i to 1967. Tada su im protivnici bili Oakland Raidersi koji ih glatko pobjeđuju sa 40:7. Godinu kasnije Oilersi sele na novi stadion Astrodome[2] te tako postaju prvi profesionalni klub američkog nogometa koji igra na natkrivenom (zatvorenom) stadionu.

Oilersi u NFL-uUredi

Oilersi, zajedno sa 9 preostalih klubova iz AFL-a 1970. ulaze u NFL ligu. Smješeni su u centralnu diviziju AFC konferencije, a prve 4 sezone imaju vrlo loš omjer od samo 9 pobjeda u 52 utakmice. Stvari se mijenjaju 1975. kada trener Oilersa postaje Bum Phillips. Prevođeni Phillipsom i igračima defensive endom Elvinom Betheom, defensive tackleom Curleyem Culpom i wide receiverom Billyem Johnsonom, Oilersi su već prve sezone pod novim trenerom na 10 pobjeda u sezoni, ali im doigravanje izmiče. Do tog cilja konačno dolaze 1978. Pojačani running backom Earlom Campbellom i linebackerom Robertom Brazileom, ulaze u doigravanje po prvi puta u NFL-u. Tu pobjeđuju Miami Dolphinse i New England Patriotse i tako dolaze do konferencijskog finala, gdje ih pobjeđuju kasniji prvaci Pittsburgh Steelersi. Sličan uspjeh imaju i iduće sezone, do konferencijskog finala stižu pobjedama nad Denver Broncosima (13:7) i San Diego Chargersima (17:14), ali ih tamo opet pobjeđuju Steelersi (27:13), koji ponovno pobjeđuju u Super Bowlu te sezone. Unatoč odličnoj sezoni Campbella (1934 jarda probijanja u sezoni)[3], 1980. Oilersi dolaze samo do wild-card runde doigravanja.

 
Warren Moon

Do druge polovice 80-ih Oilersi imaju redom loše sezone, ali jedan od ključnih trenutaka događa se 1984. kada iz kanadske CFL lige u momčad dolazi quarterback Warren Moon.[4] Zajedno sa centrom Bruceom Matthewsom (čak 14 puta izabranim u Pro Bowl) i offensive guardom Mikeom Munchakom, Moon vodi Oilerse do 7 uzastopnih pojavljivanja u doigravanju. U tih sedam sezona 4 puta dolaze do divizijske runde (1987., 1988., 1991. i 1993.). Moonove najbolje sezone su vjerojatno 1990. i 1991. kada ima preko 4600 jarda dodavanja. Također, 1991. po prvi put otkad igraju u NFL-u osvajaju diviziju, a to ponavljaju i 1993. kada imaju dotad rekordnih 12 pobjeda u regularnom dijelu sezone.

Međutim, nakon te sezone vlasnik Oilersa Bud Adams, nezadovoljan što momčad nije došla do Super Bowla, otpušta iz momčadi nekoliko važnih igrača, među kojima i Moona. Oilersi 1994. završavaju sa samo dvije pobjede u 16 utakmica. Potkraj sezone momčad preuzima trener Jeff Fisher[5], a Oilersi na idućem draftu 1995. biraju quarterbacka Stevea McNaira.

U TennesseejuUredi

 
Jeff Fisher, trener Titansa od 1994. do 2010.

Zajedno sa lošim rezultatima, Oilersima pada i posjećenost utakmica, a pošto se ne uspijeva dogovoriti s čelnicima grada Houstona o gradnji novog stadiona, vlasnik Adams donosi 1995. odluku o preseljenju momčadi 1997. u Tennessee.[6] Prvu sezonu u Tennesseju Oilersi igraju domaće utakmice u Memphisu. Predvođeni McNairom i running backom Eddijem Georgeom, prve dvije sezone bilježe 8 pobjeda i 8 poraza u sezoni. 1999. klub mijenja ime u Tennessee Titans i počinje igrati na novom stadionu u Nashvilleu, tada zvanom Adelphia Coliseum. Prva sezona Titansa im donosi i do danas najveći uspjeh. Sa 13 pobjeda u sezoni osvajaju drugo mjesto u diviziji i ulaze u doigravanje. U wild-card rundi ih čekaju Buffalo Billsi koje Titansi pobjeđuju sa 22:16. U divizijskoj rundi pobjeđuju Indianapolis Coltse koje predvodi quarterback Peyton Manning i dolaze u konferencijsko finale AFC-a gdje su im protivnici divizijski rivali Jacksonville Jaguarsi koje Titansi pobjeđuju 33:14 i tako ulaze u svoj prvi Super Bowl u povijesti. U Super Bowlu igraju protiv St. Louis Ramsa, momčadi tada zvane "Greatest Show on Turf" zbog svoje eksplozivne napadačke igre. Ramsi pobjeđuju 23:16 i osvajaju naslov.

Titansi sljedeće sezone osvajaju diviziju, opet sa 13 pobjeda, ali gube odmah u wild-card rundi doigravanja od kasnijih prvaka Baltimore Ravensa. Titansi su u konferencijskom finalu 2002. (pobjeđuju ih Oakland Raidersi), a 2003. Steve McNair je proglašen za MVP-a lige[7] i dovodi Titanse do divizijske runde gdje ih pobjeđuju New England Patriotsi Toma Bradya 17:14. Do kraja ere Jeffa Fishera kao trenera (2010.), Titansi su prvaci divizije još 2008. sa 13 pobjeda, ali bez uspjeha u doigravanju. Uprava kluba 2011. nakon odlaska Fishera dovodi Mikea Munchaka za trenera,[8] ali on momčad predvođenu running backom Chrisom Johnsonom ne uspijeva dovesti u doigravanje te nakon tri sezone u klubu dobiva otkaz. Početkom 2014. za trenera je postavljen Ken Whisenhunt,[9] dotadašnji koordinator napada San Diego Chargersa.

Učinak po sezonama od 2002.Uredi

Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. AFC Jug 11 5 0 1. došli do konferencijskog finala (poraženi od Oakland Raidersa 41:24)
2003. AFC Jug 12 4 0 2. došli do divizijske runde (poraženi od New England Patriotsa 17:14)
2004. AFC Jug 5 11 0 4. nisu se plasirali
2005. AFC Jug 4 12 0 3. nisu se plasirali
2006. AFC Jug 8 8 0 2. nisu se plasirali
2007. AFC Jug 10 6 0 3. došli do wild-card runde (poraženi od San Diego Chargersa 17:6)
2008. AFC Jug 13 3 0 1. došli do divizijske runde (poraženi od Baltimore Ravensa 13:10)
2009. AFC Jug 8 8 0 3. nisu se plasirali
2010. AFC Jug 6 10 0 4. nisu se plasirali
2011. AFC Jug 9 7 0 2. nisu se plasirali
2012. AFC Jug 6 10 0 3. nisu se plasirali
2013. AFC Jug 7 9 0 2. nisu se plasirali

IzvoriUredi

  1. "Longest games played in NFL history". sports.ca.msn.com. 13. siječnja 2013.. http://sports.ca.msn.com/nfl/photos/longest-games-played-in-nfl-history?page=6. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  2. "Astrodome History". stadiumsofprofootball.com. http://www.stadiumsofprofootball.com/past/Astrodome.htm. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  3. "Earl Campbell's Record-Setting Season". profootballhof.com. http://www.profootballhof.com/history/release.aspx?release_id=630. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  4. "Warren Moon Biography". profootballhof.com. http://www.profootballhof.com/hof/member.aspx?PLAYER_ID=256. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  5. "Fisher Is Named New Oiler Coach : Pro football: Jack Pardee is fired as Houston, 1-9, cleans house". latimes.com. 15. studenog 1994.. http://articles.latimes.com/1994-11-15/sports/sp-62873_1_jack-pardee. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  6. "PRO FOOTBALL;N.F.L. Owners Approve Move To Nashville By the Oilers". nytimes.com. 1. svibnja 1996.. http://www.nytimes.com/1996/05/01/sports/pro-football-nfl-owners-approve-move-to-nashville-by-the-oilers.html. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  7. "Manning, McNair in rare MVP tie". sports.espn.go.com. 3. siječnja 2004.. http://sports.espn.go.com/nfl/news/story?id=1698744. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  8. "Titans hire Mike Munchak as coach". sports.espn.go.com. 7. veljače 2011.. http://sports.espn.go.com/nfl/news/story?id=6098619. pristupljeno 30. siječnja 2014.. 
  9. "Titans hire Ken Whisenhunt as new head coach". usatoday.com. 13. siječnja 2014.. http://www.usatoday.com/story/sports/nfl/titans/2014/01/13/ken-whisenhunt-head-coach-mike-munchak/4464017/. pristupljeno 30. siječnja 2014..