Sejmeni (tur. seymen < perz. سگبان, segbān: psar), pripadnici jednog roda janjičarskog pješaštva u Osmanskom Carstvu.[1][2] Riječ se prvotno odnosila na neredovite vojne jedinice, posebno one bez pušaka, no naposljetku se počela odnositi na svaku naoružanu skupinu izvan redovne vojske.[3] Sejmeni nisu samo bili lojalni osmanskoj državi nego bi postali lojalni svakome tko bi ih dostatno platio.[4] Ovi plaćenici bili su seoskog porijekla.[5]

Ove trupe održavane su podizanjem poreza koji se zvao sekban aqçesi.[6] Sejmeni su bili regrutirani u tolikim količinama da su postali najbrojnija komponenta carskih armija.[6] Upotreba ovih trupa naposljetku je imala teške posljedice: svršetak neprijateljstava, kao u ratu protiv Irana 1590. i ratu protiv Austrije 1606., prouzročio je među sejmenima golemu nezaposlenost i nedostatak sredstava za život. Zbog toga su se mnogi vojnici odlučili na razbojništvo i pobunu, pa su od 1596. do 1610. pljačkali u veliku dijelu Anatolije.[6]

Reference

uredi
  1. sejmen. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 12. novembra 2015.
  2. sejmeni. U: Škaljić, Abdulah. 1966. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost. Sarajevo. 556.
  3. Sam White (15. augusta 2011.). The Climate of Rebellion in the Early Modern Ottoman Empire. Cambridge University Press. str. 170. ISBN 978-1-139-49949-1. Pristupljeno 2013-06-07. 
  4. Karen Barkey (1. decembra 1996.). Bandits and Bureaucrats: The Ottoman Route to State Centralization. Cornell University Press. str. 174. ISBN 978-0-8014-8419-3. Pristupljeno 7. juna 2013. 
  5. Halil İnalcık; Donald Quataert (28. aprila 1997.). An Economic and Social History of the Ottoman Empire. Cambridge University Press. str. 419. ISBN 978-0-521-57455-6. Pristupljeno 7. juna 2013. 
  6. 6,0 6,1 6,2 V. J. Parry (1976). A History of the Ottoman Empire to 1730. CUP Archive. str. 141. Pristupljeno 7. juna 2013.