Rodna kuća Vladislava Skarića

Rodna kuća Vladislava Skarića ili kuća Jeftana Despića, Objekat Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, nalazi se u općini Stari Grad u Sarajevu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. septembra 2011, donijela je odluku da se kuća proglasi za nacionalni spomenikom Bosne i Hercegovine. Tu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća). Nacionalni spomenik sastoji se od kuće, dvorišta, vanjskog zida i pomoćnog objekta.

Lokacija

Rodna kuća Vladislava Skarića smještena je u ulici Sime Milutinovića br. 5, u centru Sarajeva, u dijelu grada nekad poznatom kao Latinluk ili Frenk mahala (kvart dubrovačkih trgovaca).

Historija

Nema tačnih podataka o vremenu gradnje objekta. Pretpostavlja se da kuća datira iz druge polovine 18. stoljeća. Prvi vlasnik kuće bila je porodica Skarić, tako da je kuća poznata i kao rodna kuća Vladislava Skarića, poznatog historičara i naučnog radnika, čija su najznačajnija djela vezana za istoriju Sarajeva, njegov postanak i razvoj. Od 1886. godine kuća je u vlasništvu porodice Despić. Godine 1919. postaje društvena svojina. U kući je od 1961. smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti. U septembru 1992. u prizemlju Muzeja otvoren je izložbeni prostor galerije "Mak".

Opis

Kuća ima podrum, prizemlje i sprat s trijemom. Dvorište je dijelom kaldrmisano, a dijelom popločano kamenim pločama. Od ulice je odijeljena zidom visine 220 cm koji je natkriven dvostrešnim krovom i crijepom kao krovnim pokrivačem.

Sjeverni dio fasade je horizontalno podijeljen na dva dijela. Prizemni dio nije malterisan, te je vidljivo pravilno klesano kamenje od kojeg je zid sazidan, dok je spratni dio malterisan i bojen u bijelo.Južni dio fasade je zbog pet stubova u prizemlju i pet polustubova na spratu znatno dinamičniji. Dva polja, između polustubova gornjeg trijema, otvorena su, dok su dva polja zatvorena. Stubovi su međusobno povezani lučno završenim triforama. Osim stubova trijema, živosti ovog dijela fasade doprinosi i pet prozorskih otvora na prizemlju sa portalom koji se nalazi u sredini kompozicije, trifora na prvom spratu, te drveno otvoreno stubište sa drvenom ogradom

U kući je do danas ostao očuvan dio izvornog namještaja (musanderi, dolaf, peć i ugrađene police). Prostor podruma je adaptiran za depo Muzeja 1998. godine i u njemu je moguća regulacija toplote i vlažnosti zraka. Građa Muzeja je pohranjena u metalne ormare.

S istočne strane nalazi se ulaz u spomen-sobu Silvija Strahimira Kranjčevića. Unutar prostorije nalazi se drveno stepenište kojim se može pristupiti spratu, gdje su spomen-sobe Hasana Kikića i Petra Kočića.

Vanjski izgled zgrade uradila je vajarka Iva Despić, što se ogleda u izradi plastike na fasadi, dekorativnoj plastici oko otvora, na kapitelima stubova u prizemlju i polustubova na spratu.

Kuća je renovirana 1998. i konstrukcija je u relativno dobrom stanju.

Literatura

• Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973.
• Nedžad Kurto, Sarajevo 1492–1992, "Oko", Sarajevo
• Ibrahim Krzović, Arhitektura BiH 1878–1918, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.
• Vladislav Skarić, "Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije", Izabrana djela, knj. I, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1985.