Rimski teatar (struktura)

Arhitektonska struktura rimskog teatra ravila se iz starogrčkog teatra i dio je ukupne evolucije ranijih grčkih kazališta. Zapravo, drevni Grci izvršili su velik utjecaj na rimsku arhitekturu, uključujući i konstrukcijski dizajn kazališta. Međutim, rimska kazališta imaju neka specifična obilježja, koja ih razlikuju od grčkih, kao što je, na primjer, činjenica da su se uglavnom gradila na vlastitim temeljima umjesto izravno na zemljinom tlu ili na padini brežuljaka, kao i činjenica da su sa svih strana bila u potpunosti zatvorena.

Građevine

Uobičajeni tlocrt rimskog kazališta

Rimska kazališta građena su u svim dijelovima Carstva, od Hispanije do Bliskog Istoka. Zbog velikog utjecaja Rimljana na lokalnu arhitekturu, širom svijeta mogu se naći brojna kazališta s jedinstveno rimskim obilježjima.^[1]

Postoje sličnosti između kazališta i rimskog amfiteatara građenih u starom Rimu. Građeni su od istog materijala, rimskog betona, i predstavljali su mjesta koje je javnost posjećivala vidjeti raznovrsne događaje. Međutim, to su ipak bile dvije potpuno različite strukture, svaka sa specifičnim izgledom koji je odgovarao različitim događajima koji su se u njoj održavali. Amfiteatrima nije bila potrebna vrhunska akustika, za razliku od one koju pruža struktura rimskog kazališta. Dok su u amfiteatrima organizirane utrke i gladijatorske borbe, u kazalištima su se održavali događaji poput komičkih i tragičkih scenskih izvedbi, mima, pantomima, korskih događaja, držanja govora, pa i trgovačkih poslova.^[2] Njihov dizajn svojim polukružnim oblikom pojačava prirodnu akustiku, za razliku od rimskih amfiteatara, koji su imali okrugao oblik s binom u središtu.^[1]

Unutarni izgled rimskog teatra u Bosri, Sirija: 1) scaenae frons 2) porticus post scaenam 3) pulpitum 4) proscaenium 5) Orchestra 6) cavea 7) aditus maximus 8) vomitorium.

Kazališne zgrade bile su polukružne i imale su određene inherentne arhitektonske strukture, s manjim razlikama ovisno o regiji u kojoj su izgrađene. "Prednja scena" (scaenae frons) predstavljala je visoki stražnji zid pozornice, poduprt stupovima. "Proscenij" (proscaenium) bio je zid koji je podupirao prednji rub pozornice i sa strane je imao bogato ukrašene niše. Helenistički utjecaj vidi se u uporabi proscenija. Rimsko je kazalište također imalo podij (podium), koji je ponekad podupirao stupove "prednje scene". Samo kazalište bilo je podijeljeno na scenu (orchestra) i dio za sjedenje (cavea). Ovaj dio za sjedenje ponekad gradio na malom brežuljku ili padini na kojoj su se, u tradiciji grčkih kazališta, lako mogle poslagati klupe za sjedenje. Središte dijela za sjedenje bilo je izdubljeno u brdu ili na padini, dok su vanjska bočna sjedala zahtijevala strukturnu potporu i čvrste potporne zidove. To nije uvijek bio slučaj, jer su Rimljani imali tendenciju graditi svoja kazališta i na mjestima na kojima nije bilo pogodne padine. Sva kazališta izgrađena u gradu Rimu bila su u potpunosti stvorena radom čovjeka bez promjene tla. Dio za sjedenje (cavea) nije bila natkriven, ali su se zastori (vela) mogli povući iznad glave kako bi se zaštitilo od kiše ili sunčeve svjetlosti.^[3] Vomitoria, prolazi koji su se nalazili ispod ili iza niza sjedala, bili su dostupni publici.^[4]

Najstarija rimska kazališta, izgrađena od drveta, bila bi rastavljena nakon završetka festivala za koji su bila postavljena. Ova praksa nastala je zbog moratorija na stalne kazališne građevine koji je trajao do 55. pne., kada je izgrađeno Pompejevo kazalište kao dodatak hrama kako bi se izbjegao zakon. Neka rimska kazališta pokazuju znakove da uopće nisu dovršena.^[5]

U samom gradu Rimu malo je kazališta preživjelo stoljeća nakon njihove izgradnje, te ne postoji mnogo dokaza o izgledu i strukturi pojedinih kazališta. Rimsko kazalište u Orangeu u Francuskoj dobar je primjer klasičnog rimskog kazališta, s uvučenom "prednjom scenom" (scaenae frons), premda lišenom svojih ukrasnih kamenih stupova i kipova.^[3]

Povezano

Reference

↑ ^1,0 ^1,1 Jones, Mark Wilson (2000). Principles of Roman Architecture. New Haven: Yale University Press. ISBN 0-300-08138-3.
↑ McDermott, Alicia. „Ancient Mall Found in Famous Theater City of Aspendos Shows Commerce and Entertainment Went Hand-in-Hand”.
↑ ^3,0 ^3,1 Richard Allan Tomlinson. "Theatres (Greek and Roman), structure", The Oxford Companion to Classical Civilization. Ed. Simon Hornblower and Antony Spawforth. Oxford University Press, 1998. Oxford Reference Online. Oxford University Press. Northwestern University. 11 May 2007.
↑ Ros, Karen E. (1996). „The Roman Theater at Carthage”. American Journal of Archaeology 100 (3): 449–89. JSTOR 507025.
↑ , Constance Campbell. "The Uncompleted Theatres of Rome", The Johns Hopkins University Press. Theatre Journal 55.1 (2003) 67–79 10 May 2007.

[Jones-1] 1,0 ^1,1 Jones, Mark Wilson (2000). Principles of Roman Architecture. New Haven: Yale University Press. ISBN 0-300-08138-3.

[2] McDermott, Alicia. „Ancient Mall Found in Famous Theater City of Aspendos Shows Commerce and Entertainment Went Hand-in-Hand”.

[Tomlinson-3] 3,0 ^3,1 Richard Allan Tomlinson. "Theatres (Greek and Roman), structure", The Oxford Companion to Classical Civilization. Ed. Simon Hornblower and Antony Spawforth. Oxford University Press, 1998. Oxford Reference Online. Oxford University Press. Northwestern University. 11 May 2007.

[4] Ros, Karen E. (1996). „The Roman Theater at Carthage”. American Journal of Archaeology 100 (3): 449–89. JSTOR 507025.

[5] , Constance Campbell. "The Uncompleted Theatres of Rome", The Johns Hopkins University Press. Theatre Journal 55.1 (2003) 67–79 10 May 2007.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]