Razmatranje odvratnosti

Razmatranje odvratnosti (pali: patikulamanasikara) je budistička meditacija u kojoj se ljudsko telo posmatra na odbojan način. Ovaj vid meditacije se smatra učinkovitim za uklanjanje požude. Cilj ove meditacije je da oslabi polnu želju, razvijanjem gađenja prema telu.

Pored svesnosti smrti (motrenje tela u raspadanju), ovo je jedna od dve meditacije odvratnosti (pali: asubha) u budizmu.[1]

Budino učenje uredi

 
Unutrašnji organi čoveka.

Ostanite sabrani, monasi, na odvratnosti tela. Jer onaj ko je sabran na odvratnosti tela, svaku sklonost ka zaluđenosti lepotom odbacuje.[2]

– Buda

Buda preporučuje kontemplaciju o neprivlačnim aspektima tela kao protivteži požudi i samodopadljivosti. Prema Budinim rečima, svrha ispravnog uvida je odvratnost, a svrha odvratnosti napuštanje strasti.[3] On savetuje razmišljanje o sastavnim delovima koji ispod kože čine naše delo, kako bi stekli istinsku sliku:

Tako monah razmišlja o ovom telu, ograničenom kožom i punom različitih prljavština od tabana naviše i od vrha glave naniže: “U ovom telu su: dlake glave, dlake tela, nokti, zubi, koža, meso, mišići, kosti, koštana srž, bubrezi, srce, jetra, rebra, slezina, pluća, creva, stomak, izmet, žuč, gnoj, krv, znoj, salo, suze, limfa, pljuvačka, sluz, tečnost u zglobovima, mokraća (i mozak u lobanji).[4]

Ovo služi prvenstveno razvijanju gađenja, čemu Buda pridaje osobitu pažnju, jer gađenje vodi odvraćanju od strasti, smirenju i nirvani.[5] Vesali sutta prenosi da su Budini učenici pod uticajem meditacije odvratnosti vršili masovna samoubistva:

Jednom je Blaženi govorio isposnicima o raznim vidovima odvratnosti (asubha), preporučujući odvratnost i meditativno produbljivanje doživljaja odvratnosti. Nakon toga Blaženi obavijesti isposnike da želi proboraviti pol mjeseca u samoći ... A isposnici su boravili u naporu meditativnog zadubljenja u razne pojave odvratnosti. Potišteni, postiđeni i zgađeni vlastitim tijelom posezali su za bodežom da se ubiju. Svakog bi se dana tako ubilo po deset, dvadeset, pa i po stotinu isposnika.

Kad se Blaženi pol mjeseca kasnije vratio iz samoće, upita redovnika Anandu: — Kako se je to, Anando, prorijedila prosjačka zajednica? (Anando mu objasni razlog, pa doda:)

— Bilo bi dobro, gospodine, kad bi Blaženi prosjačkoj zajednici objasnio neki drugi način kako da se redovnička zajednica ustali u mudrosti.[6]

Nakon toga, Buda je svojim učenicima, kao manje ekstremnu metodu, preporučio da upražnjavaju svesnost disanja.[6]

Literatura uredi

  • Filozofija gađenja – Buddha i Nietzche. Prijevod s engleskog M. Ljubojevića i M. Fehimovića. Iz "58. Schopenhauer-Jahrbuch 1977". – "Dijalog" (Sarajevo), 1978, br. 7-8.
  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori uredi

Vidi još uredi