Otvori glavni meni
Televizijska debata održana prilikom predsjedničkih izbora u Čileu 2005.

Debata, rasprava ili diskusija može biti usmena ili pismena, temelji se na iznošenju misli (za razliku od pripovijedanja i opisivanja koji se temelje na zapažanju promjena u vremenu i prostoru).

U raspravljačkim se tekstovima tumači, obrazlaže i prosuđuje na osnovi istinitih činjenica i dokaza (argumenata). Kao dokazi i potvrde mišljenja iznose se citati, dokumenti, statistički podatci, općeprihvaćene činjenice, spoznaje i vrijednosni sudovi.

Debata se često pokreće oko neke postavljene teze ili tvrdnje, pa se sudionici odlučuju za ili protiv obrazlažući i argumentirajući svoje mišljenje.

Usmena raspravaUredi

Usmena rasprava je vrsta koju vodi veći broj sudionika na određenu temu ili problem, a cilj im je da u sukobu svojih mišljenja i stavova pokušaju riješiti problem, odgovoriti na pitanje. Usmena rasprava zove se i diskusija (eng. discussion).

Rasprave su ili unaprijed dogovorene ili se mogu odvijati spontano. U dogovorenoj, uvijek postoji voditelj koji vodi debatu, određuje redoslijed govornika i prekida ih ako su nepristojni ili preopširni. Na početku rasprave voditelj kratko izloži temu, početnu tvrdnju. Zatim sudionici iznose protutvrdnje i sukobljavaju mišljenja.

Pismena raspravaUredi

Rasprava može biti i pisana, posebno ako su problem i postavljena teza složeniji, pa je potrebno više vremena da se svi zainteresirani upoznaju s različitim gledištima, ili ako ne postoji mogućnost osobnog sučeljavanja.

Pravila diskusijeUredi

Da se rasprave ne bi pretvorile u neproduktivne svađe, treba znati sudjelovati u njoj, tj. diskutirati. Svatko tko je raspravljač treba poštivati pravila rasprave (raspored i vrijeme govorenja). Kod diskusije se traži kritičnost prema sebi i drugima, pristojnost i korektnost. Uvijek treba postojati afirmacijska (za) i negacijska (protiv) grupa.

Primjer diskusijeUredi

Jedna od najpoznatijih i najdugotrajnijih pisanih diskusija u Hrvatskoj odvijala se kroz čitavo prvo desetljeće 21. stoljeća u časopisu Hrvatskog društva pisaca Književna republika. Raspravljalo se na mnogo stotina stranica o tome postoji li srpskohrvatski jezik ili se radi o nekoliko jezika. Kontrirajući raznim kroatistima, argumentaciju za postojanje srpskohrvatskog policentričnog standardnog jezika iznosila je lingvistkinja Snježana Kordić u svojim brojnim prilozima diskusiji.

Vidi jošUredi