Povelja kralja Dabiše kćerki Stani

Povelja kralja Dabiše kćerki Stani od 26.4.1395 je povelja kojom bosanski kralj Dabiša poklonio svojoj kćerki Stani selo Velijak u humskoj zemlji, te određuje da se to selo Stani ne oduzme za njenog života, a kada ona umre, da pripadne knezu Juriju Radivojeviću i njegovoj domaćici. Značaj povelje je u tome što je to jedan od rijetkih srednjovjekovnih arhivskih dokumenata koji se nalazi u Bosni i Hercegovini. Dokument je nastao u bosanskoj dvorskoj kancelariji u Sutjesci, a čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Povelja kralja Dabiše kćeri Stani

Istorija

Kralj Dabiša na prijestolje je došao nakon smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića, 1391. godine. Umro je 8. septembra 1395. godine u Kraljevoj Sutjesci, a sahranjen je u Bobovcu. Kako je nadživio svoju rodicu, ugarsku kraljicu Mariju, po čijem je nasljednom pravu Sigismund Luksemburški bio izabran za Dabišinog nasljednika bosanske krune, vlastela je odlučila da bosansko prijestolje ipak neće pripasti Sigismundu. Nastupio je interregnum tokom kojeg je vladala Dabišina nasljednica Jelena Gruba. Jedino preživjelo dijete rođeno iz braka Dabiše i Jelene Grube bila je kćerka Stana. Stanina kćer čije se ime navodi kao Vladava ili Vladika, udala se za Juraja Radivojevića što potvrđuje Dabišina povelja iz 1395. godine kojom kralj poklanja selo Veljaci na upravu svojoj kćeri Stani, s tim da poslije njene smrti selo naslijede Stana i njen muž.

Put povelje do muzeja

Original povelje čuvao se u privatnim rukama, da bi zatim dospio u bečki Haus-Hof und Staatsarhiv prije 3. septembra 1815. god, kada je prvi put objavljena u Srpskim novinama carskog grada Beča, primjerak br. 195. Objavio ju je Dimitrije Davidović.

Prema arhivskoj konvenciji iz 1923. god. koju su potpisale Austrija i Kraljevina SHS, Austrija je bila obavezna da izvrši restituciju arhivske dokumentacije odnešenu tokom Prvog svjetskog rata. Austrija je izbjegla svoje obaveze. Na osnovu protokola iz 1958. god. ponovo je Austrija bila obavezna ispuniti ugovor iz 1923. god, o čemu su se godinama vodili razgovori. Dvije povelje kralja Dabiše, iz 1392. i 1395. predate su Bosni i Hercegovini 1976. god. Povelji iz 1392. kasnije se gubi svaki trag. Njen destinator bio je Vukmir Vladislavić.

Dabišina povelja iz 1395. god. nalazi se u posjedu Arhiva Bosne i Hercegovine, kao najstariji originalni dokument u ovoj važnoj državnoj instituciji. Čuvala se u Arhivu do 2011. god. a poslije u sef sobi Zemaljskog muzeja, sa još dvije srednjovjekovne originalne povelje, bez inventarskog broja, jer je i dalje u posjedu Arhiva

Opis

Povelja je pisana ćirilicom. Pečat je izrađen od voska svjetlosmeđe boje te je nekad bio pričvrćen za povelju tamnocrvenom dvostruko predenom svilenom vrpcom, provučenom kroz dva proreza načinjena na pergameni. Vrpca je danas prerezana i pečat se čuva odvojen od povelje. Ima prečnik od 11 cm i njegov otisak je jasan samo na aversu pošto se na reversu teško mogu raspoznati izlizani detalji pečatne slike.

Tekst povelje

Stana

Izvoli kraljevstvo mi, po običaju gospotstva,

svaki blagi i dobri obraz skazovati i tvoriti

mirnim slugam, a najliše sukrvnikom i čedom

svojim, tvore žemilosti i zapisanija vsakomu,

že po viri i dostojaniju jego.

Takožde, stvori milost kraljevstvo mi, i s

bogoljubimom gospojom, Bogom darovanom mi

kraljicom Jelenom, kraljevstva mi vsepočetnomu

ditetovi mojej, kćeri Stani, dasmo joj naše selo

gospodsko u Hlmsci zemlji, u ime Velijake, s vsimi

pravimi kotari i mejami.

I da se to selo ne odnime gospoji Stani, za nje

života nikadare. A nakon nje života to selo

dajemo knezu Juriju Radivojeviću i njegovi

kućnici, a nje kćeri Vladici, i njiju ditci i njih