edit

Fibronektin je glikoprotein ekstracelularnog matriksa visoke molekulske težine koji se vezuje za proteinske receptore integrine koji premoštavaju membrane.[1] Pored integrina, fibronektin se isto vezuje za komponente ekstracelularnog matriksa kao što su kolagen[2], fibrin i heparan sulfat proteoglukani (e.g. sindekani). Fibronektin protein je kodiran jednim genom, ali alternativno splajsovanje njegove pre-iRNK dovodi do kreiranja nekoliko proteinskih izoformi.

Fibronectin 1

PDB grafika bazirano na 1e88.
Dostupne strukture
1e88, 1e8b, 1fbr, 1fna, 1fnf, 1fnh, 1j8k, 1o9a, 1oww, 1q38, 1qgb, 1qo6, 1ttf, 1ttg, 2cg6, 2cg7, 2cku, 2fn2, 2fnb, 2gee, 2h41, 2h45, 2ha1
Identifikatori
SimboliFN1; CIG; DKFZp686F10164; DKFZp686H0342; DKFZp686I1370; DKFZp686O13149; FINC; FN; LETS; MSF
Vanjski IDOMIM135600 MGI95566 HomoloGene1533 GeneCards: FN1 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez233514268
EnsemblENSG00000115414ENSMUSG00000026193
UniProtP02751Q3UZF9
RefSeq (mRNA)NM_002026NM_010233
RefSeq (protein)NP_002017NP_034363
Lokacija (UCSC)Chr 2:
215.93 - 216.01 Mb
Chr 1:
71.52 - 71.59 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Dve vrste fibronektina su prisutne u kičmenjacima:[1]

Fibronektin igra važnu ulogu u ćelijskoj adheziji, migraciji, i diferencijaciji. On je važan u procesima zarastanja rana i embrionskog razvića.[1] Nepravilno ekspresija, degeneracija, i organizacija fibronektin gena su bili povezani sa brojnim patološkim okolnostima, uključujući rak i fibrozu.[3]

Struktura uredi

Fibronektin postoji kao dimer, koji se sastoji od dva skoro identična monomera povezanih parom disulfidnih veza.[1][4] Svaki fibronektinski monomer ima molekulsku težinu od 230-250 kDa, i sadrži tri tipa proteinskih modula: tip I, II, i III. Sva tri modula se sastoje of dve antiparalelne β-ploče; međutim, tip I i tip II su stabilizovani intra-lančanim disulfidnim mostovima, dok tip III modul ne sadrži disulfidne mostove. Odsustvo disulfidnih intra-lanaca u tipu III modulima dozvoljava im da se delimično razviju pod uticajem sile.[5]

Tri regiona promenljivog RNK sjedinjavanja se javljaju duž fibronektin monomera.[4] Jedan ili oba "ekstra" tipa III modula (EIIIA i EIIIB) mogu biti prisutna u ćelijskom fibronektinu, ali oni nisu nikad prisutni u fibronektinu iz krvne plazme. Promenljivi V-region postoji između III14-15 (14tog i 15tog tipa III modula). V-region strukture je različit of tipa I, II, i III modula, a njegovo prisustvo i dužina mogu varirati. V-region sadrži vezujuće mesto za α4β1 integrine. Ono je prisutno u većini ćelijskih fibronektina, ali samo jedna of dve pod-jedinice fibronektin dimera plazme sadrži V-region sekvencu.

Moduli su aranžirani u nekoliko funkcionalnih i protein-vezujućih domena duž fibronektin monomera. Postoje četiri fibronektin-vezujuća domena, što dozvoljava fibronektinu da se asocira sa drugim fibronektin molekulima.[4] Jedan of tih fibronektin-vezujućih domena, I1-5, se naziva "saborni domen", i on je neophodan za inicijaciju fibronektin matriks konstrukcije. Moduli III9-10 su "ćelijski vezujući domeni" fibronektina. RGD sekvenca (Arg-Gly-Asp) je locirana III10 i one je mesto ćelijskog pripajanja putem αVβ1 i αVβ3 integrina na ćelijskoj površini. "Mesto sjedinjavanja" je na III9 i ima ulogu u modulaciji fibronektinove asocijacije sa αVβ1 integrinima.[6] Fibronektin isto sadrži domene za fibrin-vezivanje (I1-5, I10-12), kolagen-vezivanje (I6-9), fibulin-1-vezivanje (III13-14), i sindekan-vezivanje (III12-14).[4]

 
Modularna struktura fibronektina i njegovih vezujućih domena

Funkcija uredi

Fibronektin ima brojne funkcije koje osiguravaju normalno funkcionisanje kičmenjačkih organizama.[1] On je posreduje ćelijsku adheziju, rast, migraciju i diferencijaciju. Ćelijski fibronektin je konstruisan u ekstra-ćelijskom matriksu, jednoj nerastvornoj mreži koja odvaja i podržava organe i tkiva organizma.

Fibronektin igra presudnu ulogu u lečenju rana. [7] Zajedno sa fibrinom, plazma fibronektin se deponuje na mestu povrede, formirajući krvnu grudvu koja zaustavlja krvarenje i zaštićuje potporno tkivo. Dok se popravka tkiva nastavlja, fibroblasti i makrofage počinju da preuređuju površinu, degradirajući proteine koji formiraju privremeni matriks krvne grudve i zamenjujući ih sa matriksom koji više podseća normalnom okružujećem tkivu. Fibroblasti izlučuju proteaze, uključujući matriks metaloproteaze, koje svaruju fibronektin is plazme, i potom fibroblasti izlučuju ćelijski fibronektin i sklapaju ga u nerastvorni matriks. Fragmentacija fibronektina proteazama je bila predložena da promoviše kontrakciju rane, što je kritičan korak u zarastanju rane. Fragmentacija fibronektina isto tako izlaže njegov V-region, koji sadrži mesto za vezivanje α4β1 integrina. Ti fragmenti fibronektina se veruje da uvećavaju vezivanje ćelija koje izražavaju α4β1 integrin, što im dozvoljava da se priljube i kontraktuju okružujući matriks.

Fibronektin je neophodan za embriogenezu, i inaktiviranje gena fibronektina uzrokuje ranu embrionsku letalnost. [8] Fibronektin je važan u upravljanju ćelijskom adhezijom i migracijom u toku embrionskog razvoja. U razvoju sisara, odsustvo fibronektina dovodi do defekata mezoderma, i nervne cevi, i vaskularnog razvoja.

Fibronektin se isto nalazi u normalnoj ljudskog pljuvački, što pomaže sprečavanju kolonizacije usne šupljine i grla potencijalno patogenim bakterijama.[9]

Matriks konstrukcija uredi

Ćelijski fibronektin formira nerastvorni fibrilarni matriks u kompleksnom ćelijski-posedovanom procesu.[10] Formiranje fibronektin matriksa počinje kad se rastvorljivi, kompaktni fibronektin dimeri izluče is ćelija, obično fibroblasta. Ti rastvorljivi dimeri se vežu za α5β1 integrin receptore na ćelijskoj površini i pomažu u grupisanju integrina. Lokalna koncentracija integrin-vezanog fibronektina se povećava, dozvoljavajući vezanim fibronektin molekulima da lakše uzajamno deluju. U daljem progresu formiranja fibronektina, rastvorljivi filamenti se pretvaraju u veće nerastvorne filamente koji sačinjavaju ekstraćelijski matriks.

Promena fibronektina od rastvorne u nerastvorne filamente se odvija kad su prikrivena fibronektin-vezujuća mesta izložena duž vezanih fibronektin molekula. Veruje se da ćelije rastežu fibronektin povlačenjem njihovih fibronektin-vezanih integrin receptorima. Ta sila delimično razvija fibronektin ligand, otkrivajući skrivena fibronektin-vezujuća mesta i dozvoljavajući obližnjim fibronektin molekulima da se vežu. Ta fibronektin-fibronektin interakcija omogućava rastvorljivom, ćelijski-asociranim filamentima da se granaju i stabilizuju u nerastvorni fibronektin matriks.

Uloga u raku uredi

Nekoliko morfoloških promena primećenih u tumorima i tumor-izvedenim ćelijskim linijama je pripisano smanjenoj fibronektin ekspresiji, povećanoj fibronektin degradaciji, i smanjenoj ekspresiji fibronektin-vezujućeg receptora, kao što su α5β1 integrini.[11] Fibronektin je impliciran u razvoju karcinoma.[12] U karcinomu plućima, fibronektin ekspresija je povećana, posebno u plućnom karcinomu ne-malih ćelija.

Interakcije uredi

Pokazano je da fibronektin stupa u interakcije sa kolagenom, tip VII, alfa 1,[13][14] TRIB3,[15] lipoproteinom (a),[16] Tenascin C,[17] CD44[18] i IGFBP3.[19][20]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Pankov R, Yamada KM (October 2002). „Fibronectin at a glance”. Journal of cell science 115 (Pt 20): 3861–3. DOI:10.1242/jcs.00059. PMID 12244123. 
  2. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. str. 233-240. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  3. Williams CM, Engler AJ, Slone RD, Galante LL, Schwarzbauer JE (May 2008). „Fibronectin expression modulates mammary epithelial cell proliferation during acinar differentiation”. Cancer research 68 (9): 3185–92. DOI:10.1158/0008-5472.CAN-07-2673. PMC 2748963. PMID 18451144. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Mao Y, Schwarzbauer JE (September 2005). „Fibronectin fibrillogenesis, a cell-mediated matrix assembly process”. Matrix biology : journal of the International Society for Matrix Biology 24 (6): 389–99. DOI:10.1016/j.matbio.2005.06.008. PMID 16061370. 
  5. Erickson HP (2002). „Stretching fibronectin”. Journal of muscle research and cell motility 23 (5-6): 575–80. DOI:10.1023/A:1023427026818. PMID 12785106. 
  6. Sechler JL, Corbett SA, Schwarzbauer JE (December 1997). „Modulatory roles for integrin activation and the synergy site of fibronectin during matrix assembly”. Molecular biology of the cell 8 (12): 2563–73. PMC 25728. PMID 9398676. 
  7. Valenick LV, Hsia HC, Schwarzbauer JE (September 2005). „Fibronectin fragmentation promotes alpha4beta1 integrin-mediated contraction of a fibrin-fibronectin provisional matrix”. Experimental cell research 309 (1): 48–55. DOI:10.1016/j.yexcr.2005.05.024. PMID 15992798. 
  8. George EL, Georges-Labouesse EN, Patel-King RS, Rayburn H, Hynes RO (December 1993). „Defects in mesoderm, neural tube and vascular development in mouse embryos lacking fibronectin”. Development (Cambridge, England) 119 (4): 1079–91. PMID 8306876. 
  9. Hasty DL, Simpson WA (September 1987). „Effects of fibronectin and other salivary macromolecules on the adherence of Escherichia coli to buccal epithelial cells”. Infection and immunity 55 (9): 2103–9. PMC 260663. PMID 3305363. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-08. Pristupljeno 2014-05-20. 
  10. Wierzbicka-Patynowski I, Schwarzbauer JE (August 2003). „The ins and outs of fibronectin matrix assembly”. Journal of cell science 116 (Pt 16): 3269–76. DOI:10.1242/jcs.00670. PMID 12857786. 
  11. Hynes, Richard O. (1990). Fibronectins. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 0-387-97050-9. 
  12. Han S, Khuri FR, Roman J (January 2006). „Fibronectin stimulates non-small cell lung carcinoma cell growth through activation of Akt/mammalian target of rapamycin/S6 kinase and inactivation of LKB1/AMP-activated protein kinase signal pathways”. Cancer research 66 (1): 315–23. DOI:10.1158/0008-5472.CAN-05-2367. PMID 16397245. 
  13. Lapiere, J C; Chen J D, Iwasaki T, Hu L, Uitto J, Woodley D T (November 1994). „Type VII collagen specifically binds fibronectin via a unique subdomain within the collagenous triple helix”. J. Invest. Dermatol. (UNITED STATES) 103 (5): 637–41. DOI:10.1111/1523-1747.ep12398270. ISSN 0022-202X. PMID 7963647. 
  14. Chen, M; Marinkovich M P, Veis A, Cai X, Rao C N, O'Toole E A, Woodley D T (June 1997). „Interactions of the amino-terminal noncollagenous (NC1) domain of type VII collagen with extracellular matrix components. A potential role in epidermal-dermal adherence in human skin”. J. Biol. Chem. (UNITED STATES) 272 (23): 14516–22. DOI:10.1074/jbc.272.23.14516. ISSN 0021-9258. PMID 9169408. 
  15. Zhou, Ying; Li Lu, Liu Qiongming, Xing Guichun, Kuai Xuezhang, Sun Jing, Yin Xiushan, Wang Jian, Zhang Lingqiang, He Fuchu (May 2008). „E3 ubiquitin ligase SIAH1 mediates ubiquitination and degradation of TRB3”. Cell. Signal. (England) 20 (5): 942–8. DOI:10.1016/j.cellsig.2008.01.010. ISSN 0898-6568. PMID 18276110. 
  16. Salonen, E M; Jauhiainen M, Zardi L, Vaheri A, Ehnholm C (December 1989). „Lipoprotein(a) binds to fibronectin and has serine proteinase activity capable of cleaving it”. EMBO J. (ENGLAND) 8 (13): 4035–40. ISSN 0261-4189. PMC 401578. PMID 2531657. 
  17. Chung, C Y; Zardi L, Erickson H P (December 1995). „Binding of tenascin-C to soluble fibronectin and matrix fibrils”. J. Biol. Chem. (UNITED STATES) 270 (48): 29012–7. DOI:10.1074/jbc.270.48.29012. ISSN 0021-9258. PMID 7499434. 
  18. Jalkanen, S; Jalkanen M (February 1992). „Lymphocyte CD44 binds the COOH-terminal heparin-binding domain of fibronectin”. J. Cell Biol. (UNITED STATES) 116 (3): 817–25. DOI:10.1083/jcb.116.3.817. ISSN 0021-9525. PMC 2289325. PMID 1730778. 
  19. Martin, J A; Miller B A, Scherb M B, Lembke L A, Buckwalter J A (July 2002). „Co-localization of insulin-like growth factor binding protein 3 and fibronectin in human articular cartilage”. Osteoarthr. Cartil. (England) 10 (7): 556–63. DOI:10.1053/joca.2002.0791. ISSN 1063-4584. PMID 12127836. 
  20. Gui, Y; Murphy L J (May 2001). „Insulin-like growth factor (IGF)-binding protein-3 (IGFBP-3) binds to fibronectin (FN): demonstration of IGF-I/IGFBP-3/fn ternary complexes in human plasma”. J. Clin. Endocrinol. Metab. (United States) 86 (5): 2104–10. DOI:10.1210/jc.86.5.2104. ISSN 0021-972X. PMID 11344214. 

Literatura uredi

Vanjske veze uredi