Razlike između izmjena na stranici "Kremacija"

Dodana 1.072 bajta ,  prije 10 godina
nema sažetka uređivanja
 
Postoje dvije osnovne vrste kremacije - na otvorenom, odnosno na [[pogrebna lomača|pogrebnoj lomači]] - ili u za to posebno namijenjenim [[peć]]ima, poznatim pod nazivom [[krematorijum]].
 
Kremacija kao običaj, odnosno metoda sahrane, se može pronaći u brojnim svjetskim kulturama, odnosno kroz opću historiju. Za nju se općenito može reći da ju preferiraju [[darmičke religije]] ([[hinduizam]], [[džainizam]], [[budizam]] i [[sikizam]]) dok su njoj nesklone ili je zabranjuju [[abrahamske religije]] ([[judaizam]], [[kršćanstvo]] i [[islam]]). Kršćanska zabrana spaljivanja je jedan od razloga zašto je ta praksa u [[zapadni svijet|zapadnom svijetu]] do [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] potpuno iščezla, da bi bila oživljena tek u drugoj polovici [[19. vijek]]a kada je nagli rast velikih gradova i sve veći nedostatak zemljišta za nove grobove potakao traženje alternativa uobičajenom [[inhumacija|pokopu]]. Na prostoru bivše Jugoslavije prve inicijative za legalizaciju kremacije i gradnju krematorijuma datiraju iz prve polovice 20. vijeka, ali nisu urodile plodom sve do iza [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] kada su u [[državni ateizam|formalno ateističkoj]] [[FNRJ|Drugoj Jugoslaviji]] sagrađeni prvi krematorijumi.
 
== V. također ==