Veliki turski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ponovno pop |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 9:
|teritorija = Austrija je zaposjela zemlje u Ugarskoj, Hrvatskoj i na Balkanu, Poljska je stekla kontrolu nad dijelom Ukrajine, Rusija je zauzela Azov, Mletačka Republika je zauzela Moreju
|rezultat =Pobjeda [[Sveta liga (1684)|Svete lige]], [[Karlovački mir]]
|strana1=[[
|strana2=[[
|sukobljeni3=
|komandant1 = [[Leopold I.]]<br />[[Eugen Savojski]]<br />Jan Sobjeski <br />[[Francesco Morosini]]
|komandant2 =[[Mehmed IV|Mehmed IV.]] <br />[[Sulejman II|Sulejman II.]] <br />[[Ahmed II|Ahmed II.]] <br />[[Mustafa II|Mustafa II.]]
|jačina1 =
|jačina2 =
Red 25:
'''Veliki turski rat''' ili '''Rat Svete lige''', također i '''Veliki bečki rat''' naziv je za niz vojnih sukoba između [[Otomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i tadašnjih [[evropa|europskih]] sila, ujedinjenih u '''[[Sveta liga (1684)|Svetu ligu]]'''. Rat se vodio od [[1662|1662.]] do [[1699|1699.]] Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje [[Evropa|Europe]] od [[Turci|Turaka]], a moć [[Otomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] bitno je umanjena.
== Prilike 1667.-1683. ==
Nakon ustanka [[Kozaci|kozačkog]] vođe [[Bogdan Hmeljnicki|Bogdana Hmeljnickog]] protiv [[Poljska|Poljske]] vlasti, [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]] je zauzela dijelove istočne [[Ukrajina]] od [[Državna zajednica Poljske i Litvanije|Poljsko-Litavske unije]], dobar dio [[Kozaci|Kozaka]] ostao je jugoistočno od granica Unije, u [[Otomansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Njihov vođa, [[Petro Dorošenko]], želio je pod svaku cijenu ujedinjenje [[Ukrajina|Ukrajine]] (čak i kao vazalne države pod sultanovim suverenitetom) te obratio i Turcima za pomoć. Istovremeno otpočeo je pobunu protiv svojeg dojučerašnjeg [[Hetman|hetmana]] (''poljskog vojnog zapovjednika'') [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].
[[Sultan]] [[Mehmed IV|Mehmed IV.]], znao je dobro da je [[Državna zajednica Poljske i Litvanije|Poljsko-Litavska unija]] oslabljena unutrašnjim razdorima, zato je napao na [[Kamjanjec-Podiljski]], najveći pogranični grad. Manja poljska vojska
Na kraju su [[Poljaci]] pristali predati [[Kamjanjec-Podiljski]] i kraj oko grada, -''Podolje'', te platiti odštetu [[otomansko Carstvo|osmanskom]] sultanu.<ref>Kemp, Arthur, ''Jihad: Islam's 1,300 Year War Against Western Civilisation'', (Lulu.com, 2008), 38.</ref>
Kada je vijest o porazu i uvjetima mira došla do [[Varšava|Varšave]] i [[Poljska|poljskog]] [[Parlament|Sejma]] to je izazvalo takav bijes, da je odbačeno plaćanje odštete, već je nasuprot tomu organizirana velika vojska pod vodstvom [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].
Nakon toga [[Poljaci]] su pobjedili Osmanlije u [[Bitka kod Hotima (1673)|Bitci kod Hotima]]
== Bitka kod Beča 1683. ==
Red 42:
Turci su skoro zauzeli [[Beč]], ali je su posljednji trenutak stigli [[Poljska|Poljski]] kralj [[Jan III. Sobjeski]] i vojvoda [[Karlo Lotarinški]] na čelu udružene [[hrišćanstvo|kršćanske]] vojske. Oni su do kolena potukli tursku vojsku u [[Bitka kod Beča, 1683.|Bitci kod Beča]] [[1683]] čime je srušena moć Osmanskog carstva. Turska vojska se počela povlačiti u haosu. Jedan deo vojske išao je uz [[Drava|Dravu]], a kod [[Bjelovar]]a se odvojio i krenuo prema [[Sava|Savi]]. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke, pa je u tu svrhu stvorena [[Sveta liga (1684)|Sveta liga]] [[1684]].
== Rat Svete lige 1683.-1698. ==
Nova [[Sveta liga (1684)|Sveta liga]] je osnovana na inicijativu pape [[Inocent XI.|Inocenta XI.]] uključivala je: [[Sveto Rimsko Carstvo]] (koje je vodila [[Habsburška Monarhija]]),
Ubrzo se vidio rezultat ove koalicije u ''Drugoj [[Mohačka bitka (1687.)|Mohačkoj bitci]]'' koja se pretvorila u drugi veliki sultanov poraz.
Uključenje tadašnje [[Rusko Carstvo|Rusije]] u savez, označilo je prekretnicu, jer je to bilo prvi put da se službeno pridružila nekom savezu [[evropa|europskih]] sila. Od tad je započeo niz [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]], koji se je nastavio sve do početka
Nakon odlučne [[Bitka kod Sente]] [[1697]] i nešto manje značajnih bitaka poput ''Bitke kod Podhajca 1698.'', ''Sveta liga'' pobijedila je u ratu [[1699|1699.]] i prisilila [[Otomansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] da potpiše [[Karlovački mir]].<ref>Sicker, Martin, ''The Islamic world in decline'', (Praeger Publishers, 2001), 32.</ref>
Red 81:
Mir je sklopljen u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] [[1699]]. Habzburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim [[Banat]]a, Hrvatsku do [[Una|Une]] i južnog [[Velebit]]a (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa [[Zemun]]om i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 -{km}-² na 40.000 -{km}-², no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru [[Vojna krajina|Vojne krajine]] kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. [[Transilvanija|Erdelj]] prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. [[Venecija]] je dobila sve ono što je u ratu osvojila: [[Knin]], [[Sinj]] i [[Vrgorac]], [[Obrovac]] i [[Drniš]] sve do ušća [[Neretva|Neretve]] i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.
== Izvori ==
{{Izvori}}
Red 92:
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Great Turkish War}}
* [http://hr.wikisource.org/wiki/Poviest_Hrvatska._Dio_drugi_%28Smi%C4%8Diklas%29 Poviest Hrvatska. Dio drugi (Smičiklas)]
|