Ruska socijal-demokratska radnička partija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č
 
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 7:
| logo_opis=Partijski manifest
| predsednik=
| lider= [[Julij Martov]]<br />[[Vladimir Iljič Lenjin]]
| vođa1_titula= [[sekretar]]
| vođa1_ime=
Red 43:
'''Ruska socijal-demokratska radnička partija''' ([[ruski]]: ''Российская социал-демократическая рабочая партия'' - [[akronim]]: '''РСДРП'''), bila je [[historija|historijska]] predhodnica [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]]<ref name=brit/>.
 
''RSDRP'' je bila tipična [[partija]] svog vremena, nastala na idejama [[Karl Marx|Karl Marxa]]a, još uvijek u traženju najboljih metoda za ostvarivanje svog cilja - [[socijalizam|socijalizma]].
Ona se držala stava da bi [[Rusija]] mogla doći do [[socijalizam|socijalizma]] jedino razvojem [[Buržoazija|buržoaskog]] društva i [[Industrija|industrijskog]] [[Proletarijat|proleterijata]], oštro se suprostavljajući tada raširenim [[Populizam|populističkim]] idejama da bi [[Rusija]] mogla preskočitu [[kapitalizam]], oslanjajući se na [[seljak|seljaštvo]], jer je većina [[Rusi|Rusa]] tad živjela u [[seljak|seljačkim]] komunama zvanima - [[Općina (Rusija)|mir]]. <ref name=brit/>
== Historija ==
Osnivački kongres partije održan je u [[Ilegalno|ilegali]] u [[Minsk]]u [[1898]]. <ref name=brit/>Osnivači su bili Boris Ejdelman i Natan Vigdorčik u ime [[kijev]]ske grupe okupljene oko časopisa Radničke novine (Рабочая газета), Pavel Tučapski, predstavnik [[kijev]]ske grupe Radnički savez; Stepan Radčenko, predstavnik [[Sankt Peterburg|petrogradske]] grupe Borbeni savez, Viktor Vanovski u ime [[Moskva|moskovskog]] Radničkog saveza, Kazimir Petrusevič u ime radnika [[Dnjipropetrovsk|Ekaterinoslav]], te Aron Kremer, Abram Mutnik i Šmuel Kac. Većina osnivača je vrlo brzo pohapšena, pa je Drugi kongres partije iz sigurnosnih razloga održan u [[Bruxelles|Briselu]] (jul) i [[London]]u (august) [[1903]]. <ref name=brit/>
 
Na tom kongresu na kojem se okupilo 57 delegata<ref name=tre>{{cite web
Red 53:
| accessdate = 2. 10. 2013.
| language=engleski
| publisher=History Today}}</ref>, došlo je do raskola partije na dvije frakcije; '''[[Menjševici|menjševike]]''' i '''[[Boljševici|boljševike]]'''. <ref name=brit/>Oni su se razišli oko koncepcije rukovođenja partijom ali i oko profila partije i članstva. Načelno su obje frakcije bile za rušenje [[Kapitalizam|kapitalizma]] i svrgavanje [[car]]skog režima, ali ''menjševici'', predvođeni [[Julij Martov|Julijem Martovom]], preferirali su masovnu, labavo organiziranu demokratsku partiju, čiji bi se članovi mogli u mnogim pitanjima i razilaziti, ali se ipak slagati oko bitnog. <ref name=tre/>Nešto nalik na [[Zapadna Evropa|zapadnoevropske]] [[Socijaldemokratija|socijaldemokratske]] [[partija|partije]]. Oni su bili spremni surađivati s ruskim [[Liberalizam|liberalima]], a imali su skrupula o upotrebi revolucionarnog terora. (zato su ih zvali '''meki''').
 
S druge strane [[boljševici]] predvođeni [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinom]], bili su radikalniji i borbeniji, oni su htjeli da se partija oblikuje kao avangarda radničke klase, iz malog rukovodećeg nukleusa, od ljudi koji za partiju žive i rade 24 sata, discipliniranih profesionalnih revolucionara<ref name=brit/>, koji bespogovorno provode partijske naloge, i ne prezaju od ničeg što bi ih dovelo do cilja, zato su ih zvali '''tvrdi'''. <ref name=tre/>
Lenjin je shvaćao da se u vremenu revolucionarnih previranja - nema puno vremena za demokraciju, a nije imao ni povjerenja u mase. <ref name=tre/>Jedan od razloga njegovog preferiranja - malog partijskog aparata, bili su i sigurnosni razlozi. Tajnoj policiji bilo je puno teže ubaciti svoje ljude u uski krug provjerenih članova, nego u masovna tijela kakva su uobičajeno imale partije tog vremena. To se kasnije pokazalo potpuno točnim, jer je jedan član organizacijskog odbora kongresa, bio agent ruske tajne policije. <ref name=tre/>
 
[[Georgij Plehanov]] jedan od utemeljitelja [[Rusija|ruskog]] [[marksizam|marksizma]] zauzeo je neutralnu srednju poziciju, pa je ta partijska linija ostala dominatna do samog kraja rada te partije. <ref name=brit/>
Red 64:
Do definitivnog razlaza između [[Menjševici|menjševika]] i [[Boljševici|boljševika]] došlo je za turbulentnih vremena [[Februarska revolucija|Februarske revolucije]] - [[1917]]. <ref name=brit/> [[Menjševici]] su osnovali vlastitu partiju u [[august]]u - [[Ruska socijal-demokratska radnička partija (menješevika)|Rusku socijal-demokratsku radničku partiju (menješevika)]], a [[boljševici]] svoju [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Rusku socijal-demokratsku radničku partiju (boljševika)]]. <ref name=brit/>
 
[[Boljševici|Boljševici]] su istisnuli svoje rivale [[Menjševici|menjševike]] sa [[Rusija|ruske]] političke scene, nakon [[Ruski građanski rat|građanskog rata]] <ref name=brit>{{cite web
| url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/513960/Russian-Social-Democratic-Workers-Party
| title =''Russian Social-Democratic Workers’ Party''