Ardijejci – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 17:
 
Zadnji pokušaj otpora Rimljanima pokazuju Ardijejci i Plereji koji su tridesetak godina nakon završetka rata krenuli u gusarske pohode u krajeve koji su bili pod rimskom zaštitom. Rimljani im šalju poslanstvo i nude im da se predaju. Ardijejci i Plereji odbili su ponuđene uslove, pa je Rim 135. god. pne, uputio vojsku od 10 000 pješaka i 600 konjanika koju je vodio Servije Fulvije Flak, te porazio Ardijejce u blizini poluostrva [[Pelješac]]. Raseljeni su u unutrašnjost, negdje oko planine Velež. <ref>[https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A4688/datastream/PDF/view Barbara Tovarović - Ilirski ratovi; Sveučilište Osijek, 2019.]</ref> Od kraja I. st. pne. više se ne spominju u izvorima
 
Zbog učestalih napada na rimske i druge trgovačke brodove u [[Jadran]]skom i [[Jonsko more|Jonskom moru]] i propalih pregovora, [[rimska vojska]] je potisnula Ardijejce
Nakon toga malo je spomena o Ardijejcima. Moguće je da su se asimilirali u druge kontinentalne ilirske zajednice i ostatke raznih drugih ilirskih kraljevstava. U svakom slučaju, drevni historičari pišu kako su Ardijejci gotovo "izumrli", vjerovatno misleći na njihov nestanak kao gospodara istočne jadranske obale i jadranskog mora. Nakon poraza Grci su ih opisali kao sklone piću i nedisciplini.
 
Drevni istoričari su također zabilježili da su Iliri "''običavali oslobađati svoje ratne zarobljenike, a ovi potonji bi se zauzvrat brzo asimilirali u njihovo društvo''" (Wise; Terence: "Armies of the 2nd Punic War", i Strabon, Geografica).