Felipe V od Španije – razlika između verzija

Naslijedio je španjolskošpanjolski prijestoljetron nakon smrti [[Carlos II od Španije|Carlos II.]], posljednjeg vladara iz kuće [[Habsburg|Dinastije Habsburgovca]] na španjolskom prijestolju[[tron]]u, koji nije imao potomaka. Carlos II. imenovao ga je imenovao u svojoj oporuci iz [[1700]]. u oporuci svojim nasljednikom, te je tako postao prvi vladar iz [[Bourbon (dinastija)|Dinastije Bourbon]] na španjolskom [[tron]]u i osnivač njezine španjolske grane. U oporuci je također stajao uvjet da se španjolska [[dinastija]] ne smije spojiti ssa francuskom. [[1701]]. Prisegnuo je za španjolskog kralja pred kastiljskim ''Cortesom''.

Ovo imenovanje nije se svidjelo [[Austrija|Austriji]] koja je smatrala da nadvojvoda Karlo, sin cara Leopolda, ima više prava na [[tron]]. To je doveo do sukoba francuskog kralja [[Louis XIV od Francuske|Louisa XIV]], austrijskog cara i država saveznica obiju strana. Ovaj rat, poznat i kao [[Rat za špansko nasleđe|Rata za španjolsko nasljeđe]] (1701.-1714.), završio je s[[Utrechtski Ugovorimamir|Utrechtskim iz Utrechtamirom]] [[1713]]., kojim je Felipe V. priznat za španjolskog kralja, ali za uzvrat je zauzvrat Španjolska izgubila domene u Italiji, Nizozemskoj, izgubila je [[Menorca|Menorcu]], [[Gibraltar]] koji je prisvojila [[Velika Britanija]], te je [[Portugal]]u prepustila koloniju Sacramento.

Do sredine drugogdruge dedekade [[18. vijek]]a, politika Filipa V. bila je obilježena snažnim francuskim utjecajem. Za njegova vladanja započela je kulturna obnova Španjolske, razvoj nauke, književnosti, filozofije, umjetnosti, politike, religije i ekonomije. [[1712]]. iako nije završio Rat za španjolsku baštinu, utemeljenaosnovana je Nacionalna biblioteka, godinu dana kasnije Akademija za jezik, te kasnije medicinska akademija, povijesnahistorijska, itd, sve one kao imitacija francuske Akademije.

U unutarnjoj politici, nastojao je privestprivesti kraju centralizaciju i upravnu unifikaciju sa svojim Dekretima o novoj osnovi (''Decretos de Nueva Planta''), nastojeći ukinuti aragonske i valencijske sloboštine privilegije.

Nakon smrti svoje prve žene, Maríe Luise Savojske,Philippe Felipe je sklopio novi brak [[1714]]. Ssa Elizabetom Farnese, s kojom je imao sedmero djece: Novi je brak donio i prevlast talijanskog utjecaja nad francuskim, što je rezultiralo politikom koja je željela revidirati utreški[[Utrechtski mir]] i vratiti talijanske posjededomene. Kardinal Alberoni vodio je jedno vrijeme takvu politiku, međutim alijanca Velike Britanije, Francuske, Nizozemske i Austrije okončala je s tim. Također je doživio neuspjeh pokušaju povratkapokušaju Menorceda vrati [[Menorca|Menorcu]] i Gibraltara[[Gibraltar]].

S vremenom je Felipe postao sve više podložan živčanim poremećajima i nesposobniji da obavlja vladarske dužnosti. Uglavnom se bavio lovom, molitvama i muzikom. Državnu politiku je vodila uglavnom njegova supruga Elizabeta Farnese, koja je [[1714]]. stekla za svoja dva sina, Carlosa i Felipea, [[Napuljsko Kraljevstvo]] i Parmu[[Vojvodstvo Parma]]. Carlos je kasnije postao [[Carlos III od Španije|Carlos III]], španjolski kralj.