Aragonski križarski rat – razlika između verzija

'''Aragonski križarski rat (1284.-1285.)''' proglasio je papa [[Martin IV.]] protiv kralja [[KraljevinaKruna AragonijaAragona|Aragonijearagonskog]] [[Petarkralj]]a [[Pedro III. Aragonskiod Aragona|PetraPedra III. Aragonskogod Aragona]].

Papa je podržavao [[Anžuvinci|Anžuvince]] kao gospodarevladare [[Kraljevina Sicilija|Sicilije]]. Nakon svrgavanja Anžuvinaca u pobuni nazvanoj [[Sicilijanska večernja]], uslijedio je rat Sicilijanaca i Petra[[Pedro III. Aragonskogod Aragona|Pedra III od Aragona]] protiv Anžuvinaca. Kada je Petar[[Pedro III od Aragona|Pedro]] postao kralj Sicilije, papa ga svrgava kao kralja i proglašava križarski rat protiv njega. Tvrdnjom da je Sicilija papin feud, papa nalazi opravdanje za taj čin.

Papa predajeje Aragonijunamjenio [[Kruna Aragona|Krunu Aragona]] [[Karlo Valois|Karlu Valoisu]], sinu francuskog kralja [[Filip III., kralj Francuske|Filipa III.]] Sukob je prerastao u jedan vid građanskog rata. Brat Petra[[Pedro III. pridružujeod Aragona|Pedrov]] [[brat]] [[Jaime II od Mallorce|Jaime II]] [[monarh]] [[Kraljevstvo Mallorce|Kraljevstva Mallorca]] udružio se Francuzima.sa [[Kraljevina Francuska|francuskim]] [[kralj]]em [[Philippe III od Francuske|Philippom III]], Onkako je vladaounutar Majorcomnjegova ikraljevstva Roussillonom.bila Vladajućii grofovijom[[Grofovija Roussillon,]] predstavljao je tampon zonu između Francuza[[Kraljevina Francuska|Kraljevine Francuske]] i Aragonije[[Kruna Aragona|Krune Aragona]].

Ogromna francuska vojska ulazi [[1284]]. u Roussillon pod vodstvom [[Karlo Valois|Karla Valoisa]], [[FilipPhilippe III., kraljod Francuske|FilipaPhilippea III.]] i [[FilipPhilippe IV., kraljod Francuske|FilipaPhilippea IV. Lijepog]]. Vojska se sastojala od 16.000 konjanika, 17.000 strijelaca i 100.000 pješaka. Međutim, lokalno stanovništvo bilo je protiv Francuza, pa su im zadavali dosta teškoća pri svladavanju. Filip[[Philippe III. od Francuske|Philippe III]] imao je dosta problema pri zauzimanju [[Girona|Girone]]. Tu je okrunjen [[Karlo Valois]], ali ne pravom krunom, nego kardinalskom[[kardinal]]skom kapom, pa je kralj dobio i nadimak ''kralj s kapom''.

Povratkom slavnog admirala[[admiral]]a RuđeraRuggiera dedi LaurijeLaurie, dolazi do obrata. Francuska flota je uništena 4. rujnaseptembra 1285. blizu [[Barcelona|Barcelone]]. Ubrzo je francusku vojsku pogodila i epidemija dezinterije, a nije bio ni pošteđen i kralj. Filip[[Philippe IV. od Francuske|Philippe IV]] započeo je pregovore o slobodnom prelasku kraljevske obiteljifamilije preko [[Pirineji|Pirineja]]. Dok je kraljevskoj obiteljifamiliji bio dozvoljen prolaz, francuska vojska je bila primorana sama tražiti prolaz. Bila je i desetkovana u pokušaju prelaska Pirineja i povratka u Francusku. Kralj Filip[[Philippe III od Francuske|Philippe III]]. umro je [[1285]]. godine.

PovjesničariHistoričari opisuju ovaj rat kao najmanjepotpuno nužannepotrebnu pohodkampanju [[Dinastija Capet|dinastije Capet]]. [[Mallorca]] je bila razorena i prestala je postojati kao neovisannezavisni entitet. Petrov[[Pedro III od Aragona|Pedrov]] sin [[AlfonsAlfonso III. Aragonskiod Aragona]] je Aragonijinakon anektirao Mallorcu,tog [[Ibiza|Ibizu1286]].zauzeo i [[Menorcaaneksija|Menorcuanektirao]] 1286[[Baleari|Baleare]] u [[Kruna Aragona|Krunu Aragona]].

[[Sporazum iz Tarascona|Sporazumom iz Tarascona]] [[1291]]. službeno je završen križarski rat. Po ugovoru papa priznaje Alfonsu III. vlast nad Aragonijom[[Kruna Aragona|Krunom Aragona]], a njegovom bratu nad Sicilijom. AlfonsuAlfonso je vratio Mallorcu i obvezao se da će aragonski vitezovi otići sa Sicilije.