Razlike između izmjena na stranici "Papa"

Dodano 12 bajtova ,  prije 2 godine
m/м
pop
m/м
m/м (pop)
 
[[Kršćanska teologija|Kršćanski teolog]] i [[pravnik]] - [[Inocent III.]] ([[1198]].-[[1216]].) bio je jedan od najmlađih papa kad se uspeo na [[tron]]. Pa je sa velikim žarom reagirao na sve izazove sa kojima se suočavala [[crkva]]. [[Inocent III.]] ojačao je instituciju - pape, predstaviši se kao [[Krist]]ov [[vikar]] na zemlji, posrednik između [[Bog]]a i [[svijet|čovječanstva]].
Obnovio je efikasnu vladu [[Papinska Država|Papinske Države]], za njegovog [[Pontifeks|pontifikata]] [[Engleska]], [[Bugarska]] i [[Portugal]] postale su papinska [[feud|lena]]. [[Inocent III.]] je proširio papinsku [[pravo|pravnu]] nadležnost tvrdeći da je nadležan za sva pitanja vezana za grijeh, pa se aktivno uplitao u [[politika|političke]] prilike [[FrancuskaFrancuskeFrancuska|Francuske]] i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Pokrenuo je [[Četvrti križarski rat]] ([[1202]].-[[1204|04]]), koji je doveo do [[Pad Carigrada (1204)|Pada Konstantinopolisa]] i [[Katarski krstaški rat|Katarskog križarskog rata]], koji je bio namijenjen gušenju [[hereza|hereze]] po [[Francuska|Južnoj Francuskoj]], uz to ostao je upamćen kao onaj koji je odobrio [[zakon]] po kom su [[Židovi]] morali nositi specijalnu [[odjeća|odjeću]].<ref name=brit/>
 
Uz sve to bavio se i čisto [[religija|religijskim]] pitanjima, odobrivši redove [[Franjo Asiški|Franje Asiškoga]] ([[Franjevci]] [[1209]].) i [[Sveti Dominik|sv. Dominika]] ([[Dominikanci]] [[1215]].). Predsjedao je [[Četvrti lateranski koncil|Četvrtim lateranskim koncilom]] održanim [[1215]]., koji je pokrenuo različite [[reforma|reforme]] i odobrio korištenje termina
[[transupstancijacija]] kojim je opisana [[Euharistija|euharistijska transformacija]].<ref name=brit/>
 
Tokom [[13. vijek]]a, nasljednici [[Inocent III.|Inocenta III]] nastavili su njegovu [[politika|politiku]] i proširili papinsku vlast. Pape su počele provoditi [[Inkvizicija|Inkviziciju]] i bacile [[Anatema|anatemu]] na [[popis njemačkih kraljeva i njemačko-rimskih careva|cara Svetog rimskog carstva]] [[Fridrik II., car Svetog rimskog carstva|Fridrika II]], time je završio sukob koji je započeo još u [[11. vijek]]u, njime je definitivno potkopana [[popis njemačkih kraljeva i njemačko-rimskih careva|carska]] moć za generacije koje dolaze. Centralizacija [[administracija|administrativnih]] i [[pravo|jurisdikcijskih]] funkcija provedena je osnivanjem [[Rimska kurija|Rimske kurije]] (organ službenika koji pomažu papi), ali je to istovremeno dovelo i do povećanja [[financije|financijskih]] i [[administracija|administrativnih]] poteškoća. Kako bi se mogla provesti neka [[reforma]] koja bi ublažila to stanje - [[1294]]. [[izbori|izabran]] je pobožni [[pustinjak]] Pietro da Morrone kao papa [[Celestin V.]]. Kako ipak [[Celestin V.|Celestin]] nije bio na visini zadatka, on je već u [[januar]]u iste godine podnio [[ostavka|ostavku]] (kao jedan od rijetkih papa koji je to učinio svojevoljno). Sljedeći izbori doveli su na vlast jednog od najekstremnijih zagovornika papinskog [[autoritet]]a - [[Bonifacije VIII.|Bonifacija VIII]] ([[1294]]-[[1303]]). Iako je bio briljantan advokat, njegova tvrdoglavost dovela ga je do sukoba s [[francuska|francuskim]] [[kralj]]em [[Philippe IV od Francuske|Philippom IV]], na kraju je to rezultiralo propašću [[srednji vijek|srednjovjekovnog]] papinstva. Poniženje koje je morao otrpjeti [[Bonifacije VIII.]] uz poslovičnu [[rim]]sku [[korupcija|korupciju]] prisilili su [[Vatikan]] da se zbog [[francuska|francuskog]] pritiska preseli [[1309]].u [[Avignon]]. Takozvano "[[Babilonsko ropstvo]]" papa potrajalo je do [[1377]].<ref name=brit/>
[[Avignon]]ski pape, bili su jednako kvalificirani upravitelji kao i njihovi [[rim]]ski predhodnici, ali se u ničem drugom nisu baš specijalno isticali. Tako je [[Ivan XXII.]] ([[1316]]-[[1334|34]]) ostao upamćen po svojoj borbi sa duhovnim [[franjevci]]ma i njegovim vrlo diskutabilnim stavovima o Božjoj viziji (iskustvo Boga u životu nakon smrti). A [[Klement VI.]] ([[1342]].-[[1352|52]].) zapamćen je kao zaštitnik [[Židovi|Židova]] od progona za [[Crna smrt|Crnu smrt]], i kao veliki [[mecena]] [[umjetnost]]i. Nažalost i oni su nastavili sa praksom [[korupcija|korupcije]], iako su bili daleko od [[Rim]]a, ali su istovremeno zazivali [[vjera|vjersku]] i organizacijsku [[reforma|reformu]]. Kako se u to vrijeme da se [[Evropa|evropski svijet]] počeo atomizirati na svoje sastavne [[nacija|nacionalne]] dijelove, to je ugrozilo univerzalizam crkve i papa.<ref name=brit/>
 
=== Pape za renesanse i reformacije===
 
[[Talijanska renesansa]], koja je često povezuje sa [[Francesco Petrarca|Petrarcinom]] [[smrt|smrću]] [[1374]]., i generalno promatra kao prekid sa [[srednji vijek|srednjovjekovnom]] kulturom, iako to nije sasvim točno, pogotovo ne za pape, koji su se i nadalje bavili brojnim srednjovjekovnim temama.<ref name=brit/> Kontinuirani pad [[politika|političke]] moći [[Sveta stolica|Svete stolice]] ubrzan je [[Zapadna šizma|Zapadnom šizmom]] ([[1378]].-[[1417]].), [[raskol]]om u kojem su rivalske frakcije [[kardinal]]a [[izbori|izabrale]] svaka za sebe - pape u [[Rim]]u i [[Avignon]]u. [[Raskol]] je izbio i kao posljedica sve većih zahtjeva, za koje su agitirali petrahisti i [[Katarina Sijenska]] da se pape vrate u [[Rim]]. Papa [[Grgur XI.]] ([[1370]].-[[|1378|78]].) pokušao je za svog [[Pontifeks|pontifikata]] dokinuti taj [[raskol]], kao i njegov nasljednik - [[Urban VI.]] ([[1378]]-[[|1389|89]]), koji je to pokušao na takav način da je od sebe odbio velik broj [[kardinal]]a, koji su izabrali novog papu i vratili se u [[Avignon]]. Iako su tadašnji [[kršćanstvo|kršćani]] bili podijeljeni u svojoj lojalnosti, svi su prepoznali opasnu situaciju u kojoj su se našli. [[Teologija|Teolozi]] su na taj problem odgovorili svojom doktrinom o usuglašenosti, po njoj je [[Ekumenski sabor|ekumenski koncil]]
imao veće ovlasti od pape i mogao ga je odbaciti (smjeniti). Iako je [[koncil]]ski pokret konačno propao pod težinom vlastitog uspjeha, on je ipak pomogao u rješavanju krize.<ref name=brit/>
 
19.662

izmjene