Razlike između izmjena na stranici "Miro Barešić"

Dodana 1.683 bajta ,  prije 4 godine
(proširenje)
}}
 
'''Miro Barešić''' ([[10. 9.]] [[1950]]. - [[31. 7.]] [[1991]].) bio je [[Hrvatski nacionalizam|hrvatski militantni nacionalist]] najpoznatiji po ubojstvu [[Vladimir Rolović|Vladimira Rolovića]] [[SFRJ|jugoslavenskog]] ambasadora u [[Švedska|Švedskoj]] [[1971]]. godine, a što se smatra jednom od najspektakularnijih akcija [[hrvatska politička emigracija|hrvatske političke emigracije]]. Barešiću su njegovi sljedbenici nakon hapšenja otmicom putničkog zrakoplova omogućili da nekoliko godina provede na slobodi, u [[Španjolska|Španjolskoj]] i [[Paragvaj]]u, prije odsluženja zatvorske kazne u Švedskoj. Nedugo pred izbijanje [[Rat u Hrvatskoj|rataj]] se vratio u Hrvatsku, te je u ljeto 1991. godine ubijen u nikada razjašnjenim okolnostima. U dijelu hrvatske javnosti, prije svega [[desnica|desne]] i [[hrvatski nacionalizam|nacionalističke]] orijentacije, ga se slavi kao heroja i [[mučenik]]a, te mu je 2016. godine, na 25. obljetnicu pogibije, podignut spomenik uz nazočnost brojnih visokih državnih dužnosnika.
 
== Rani život ==
Miro Barešić je rođen u [[Šibenik]]u [[10. rujna]] [[1950.]] godine od oca Jure i majke Vjere (rođ. Stojanov). U Šibeniku provodi djetinjstvo. Odbio je služiti vojni rok u [[JNA]] zbog političkih stavova, smatrajući kako su [[Hrvati]]ma ugrožena [[ljudska prava]]. Nakon nekog vremena osuđen je na 6 mjeseci zatvora na [[Politički logor Goli otok|Golom otoku]].
 
 
== Ubojstvo u amabsadi SFRJ u Švedskoj ==
U Švedskoj se Barešić povezao s ljudima iz Hrvatskog narodnog otpora i drugim hrvatskim ekstremnim nacionalistima. Barešić je u Švedskoj planirao započeti novu organizaciju pod nazivom Crna Legija kao bi pokrenuo pobunu protiv Jugoslavije.
 
Barešić, a drugi hrvatski militantni su osuđeni 1971. zbog ubojstva jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj, [[Vladimir Rolović]]a, bivšeg šefa jugoslavenske tajne policije, Udbe. Dana 7. 4. 1971. Miro Barešić i njegov prijatelj Anđelko Brajković vozili su se u iznajmljenom automobilu u [[Stockholm]]u s još 4 partnera uključena u planiranje ubojstva. Njih dvojica su ušla u veleposlanstvo i zatražili informacije o vizama na recepciji kako ne bi skrenuti pozornost na sebe. Nakon što su vidjeli Rolovića u blizini recepcije izvukli su svoje oružje i uzvikivali „Mi smo naoružani!“. Barešić je potom pogodio veleposlanika u lice s vlastitim pištoljem i obojica su ga natjerali u njegov ured gdje ga je Barešić pogodio i drugi put kako bi pao na pod. Anđelko je zaključio da Rolović nije bio dovoljno miran na podu pa ga je ipak odlučio vezati za stolicu s užetom oko ruke i noge te remenom oko vrata, kako bi se zadavio vlastitom krvlju. Tokom tog vremena Barešić je čuvao vrata. Za to vrijeme ispred veleposlanstva se stvarala masa ljudi, mediji, policija i bolničari koji su stigli na mjesto događaja. Kad Barešić je vidio s balkona da se policija približava shvatio je da će izvorni plan, uzeti veleposlanika za taoca, propasti ako će policija upadne u zgradu. Nakon što Brajković još jednom udario Rolovića, izišao je vani na balkon, pomokrio se na ruke kako bi oprao krv s ruku i obrisao ih sa zavjesom. Kad je Barešić vidio kaos ispred veleposlanstva uzeo je uokvirenu sliku Josipa Broza Tita sa zida i bacio je vani. Kad su čuli policiju kako kreće unutar zgrade Brajković je uzeo pištolj, stavi ga u usta Roloviću i pucao mu u glavu.<ref name="zadarski"/> Kad je policija čula pucanj i kaos unutar ureda zatražila je da se predaju, a oni su stavili svoje oružje na pod te ih šutnuli ispred vrata te uhićeni bez otpora. Kad su privođeni s mjesta zločina nekoliko televizijski postaja je već snimalo dijeli incident. Tad je Barešić poljubio Brajkovića u obraz i počeo vikati „Živila Nezavisna Država Hrvatska“ i „Živio Ante Pavelić“{{nedostaje izvor}} dok ih nisu sproveli do parkiranih policijskih automobila.
 
Barešiću je zajedno sa njegovim suučesnicima suđeno pred Zemaljskim sudom u Stockholmu. S obzirom da je Barešićev čin predstavljao prvi [[terorizam|teroristički]] gdje počinitelj niti žrtve nisu bili [[Šveđani]], izazvao je veliko zanimanje švedske javnosti. 10. rujna 1971. je Barešić osuđen na [[doživotni zatvor]], a njegovi pomagači na po nekoliko godina zatvora.<ref name="NYT"/> Tužitelj Carl Axel Robert je tim povodom izjavio:
{{citat|Čak i da su njihovi razlozi stvarno bili ideološke prirode, čak i da je akcija imala političke motive, zločin je izveden na način koji je toliko svirep, nečovječan, gnusan da svaka priča o političkoj prirodi akcije gubi svaku vrijednost i smisao.<ref name="zadarski">{{cite web|title=KAKO JE MIRO BAREŠIĆ UBIO ROLOVIĆA 1971. Nije bilo samoobrane! Pucao mu je u glavu dok je bio vezan i ranjen!|url=http://zadarski.slobodnadalmacija.hr/teme/clanak/id/25058/kako-je-miro-baresic-ubio-rolovica-1971-nije-bilo-samoobrane-pucao-mu-je-u-glavu-dok-je-bio-vezan-i-ranjen|publisher=Zadarski list|date=27. 8. 2016}}</ref>}}
 
== Oslobađanje i odlazak u Španjolsku ==
 
15. rujna 1972. je grupa militantnih hrvatskih emigranata, koju su činili Tomislav Rebrina, Nikola Lisac i Miroslav Prskalo, izveli [[otmicu aviona|otmicu]] putničkog zrakoplova u [[Bulltofta (aerodrom)|zračnoj luci Bulltofta]]. U zamjenu za puštanje talaca su tražili da se Barešić i njegovi sljedbenici puste na slobodu. Švedske vlasti su im odlučile ispuniti zahtjev, te je zrakoplov, nakon uzimanja goriva, odletio u [[Madrid]] u [[Španjolska|Španjolskoj]], gdje je na vlasti još uvijek bio [[Francova diktatura|Francov režim]], iz ideoloških razloga blizak sljedbenicima nekadašnjeg [[ustaše|ustaškog]] pokreta.<ref name="NYT">[http://www.nytimes.com/1987/12/27/world/paraguay-accepts-terrorist-and-stir-is-minor.html Paraguay Accepts Terrorist and Stir Is Minor], članak u ''[[New York Times]]'' 27. XII 1987 {{en icon}}</ref>
 
Usprkos toga, španjolske vlasti su otmičare zbog otmice osudile na kraće zatvorske kazne. Zajedno sa njima je bio pritvoren i Barešić, ali je oslobođen optužbe za otmicu i nakon 19 mjeseci pušten na slobodu. Iako je Švedska imala ugovor o izručenju sa Švedskom, nikakav zahtjev nije poslan. Barešić je nakon toga stupio u kontakt s Rodneyem Elpidiom Acevedom, veleposlanikom [[Paragvaj]]a u Španjolskoj, koji mu je uredio dokumente temeljem kojih je došao u njegovu zemlju.<ref name="NYT"/>
 
== Život u Paragvaju ==
Nedugo potom je Barešić od američkih vlasti postao predmetom federalne istrage u kojoj su se članovi HNO u sumnjičili za [[reketarenje]] pripadnika [[hrvatska dijaspora|hrvatske dijaspore]], kojima se prijetilo smrću ukoliko ne budu slali novac u Paragvaj. Paragvajske vlasti su pristale da se Barešić, koji je bio među osumnjičenima, izruči u SAD. Iako su optužbe na kraju odbačene, Barešić nije oslobođen, nego je deportiran u Švedsku, gdje su ga ponovno uhitile švedske vlasti i poslale na izdržavanje kazne.
 
Godine 1985. su švedske vlasti Barešiću kaznu preinačile na 18 godina zatvora. Dvije godine kasnije su ga odlučile pustiti nakon odslužene polovice kazne. Barešić se vratio u Paragvaj gdje će provesti sljedećih nekoliko godina.<ref name="NYT"/>
 
== Povratak u Hrvatsku i smrt ==
Tijekom godina je Barešićeva smrt postala predmetom raznih tumačenja i brojnih [[teorija zavjera|teorija urote]], najčešće vezanih uz to da je mučki [[fizička likvidacija|likvidiran]] od strane bivših agenata [[UDBA|jugoslavenskih službi sigurnosti]] koji su se u međuvremenu prešli na hrvatsku stranu, odnosno od strane bivših političkih emigranata koji su se bojali da će ih Barešić raskrinkati kao [[doušnik]]e.
 
Po Barešiću je nazvano nekoliko ulica u hrvatskim gradovima, a na 25. obljetnicu pogibije mu je 2016. podignut spomenik u mjestu Drage kraj [[Pakoštane|Pakoštane]]. Tome događaju su bili nazočni potpredsjednik [[HDZ]]a i ministar kulture [[Zlatko Hasanbegović]] kao i ministar branitelja [[Tomo Medved]], kao i general [[Ante Gotovina]] i još nekoliko istaknutih političara desne orijentacije. [[Crna Gora]], iz koje potječe ubijeni veleposlanik Rolović, je zbog tog događaja Hrvatskoj poslala službeni diplomatski prosvjed. I Srbija je prosvjedovala: premijer [[Aleksandar Vučić]] je izjavio: "Kako je moguće da je terorist Barešić, koji je osuđen od demokratskih švedskih sudova, pretvoren u heroja?"<ref>{{cite web|title=Serbia protests against Croatian statue of assassin|url=http://www.gazettetimes.com/news/world/serbia-protests-against-croatian-statue-of-assassin/article_42f5a5eb-7662-5e79-9d22-72a3d487f270.html|publisher=The Gazette Times|date=1. 8. 2016}}</ref>
 
8. 8. 2016., nepoznati počionioci su, ne bez doze ironije, ofarbali ruku statue crvenom bojom.<ref>{{cite web|title=Miro Barešić dobio 'krvavu' ruku i nogu|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/spomenik-miri-baresicu-prebojan-crvenom-bojom---445914.html|date=8. 8. 2016|publisher=dnevnik.hr}}</ref>
 
==Izvori==
{{izvori}}
==Vanjske veze==
*[http://www.index.hr/vijesti/clanak/nova-istraga-pogibije-mira-baresica-ubili-ga-udbasi-da-ih-ne-razotkrije-/597160.aspx Nova istraga pogibije Mire Barešića: Ubili ga Udbaši da ih ne razotkrije?], [[indexIndex.hr]], 2. II 2012
*[http://www.nytimes.com/1987/12/27/world/paraguay-accepts-terrorist-and-stir-is-minor.html Paraguay Accepts Terrorist and Stir Is Minor], članak u ''[[New York Times]]'' 27. XII 1987 {{en icon}}
*[http://www.index.hr/vijesti/clanak/nova-istraga-pogibije-mira-baresica-ubili-ga-udbasi-da-ih-ne-razotkrije-/597160.aspx Nova istraga pogibije Mire Barešića: Ubili ga Udbaši da ih ne razotkrije?], [[index.hr]], 2. II 2012
 
{{Lifetime|1950|1991|Barešić, Miro}}
[[Kategorija:Biografije, Šibenik]]
[[Kategorija:Hrvatska dijaspora]]
[[Kategorija:Osobe osuđene na doživotni zatvor]]
[[Kategorija:Osobe osuđene za terorizam]]