Mara Branković – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 147.91.246.192 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Zoupan
Red 28:
Po povratku u Srbiju od sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]] dobija oblast oko Dubočice i Leskovca za svoje izdržavanje. Posle smrti oca [[1456]]. predstavlja važan i najrealniji politički faktor u Srbiji. Ipak zbog sukoba sa prougarski raspoloženim bratom despotom [[Lazar Branković|Lazarom]] beži kod sultana Mehmeda II.
 
Odmah nakon dolaska uspela je da dobije imanje u [[Ježevo|Ježevu]] u blizini [[Ser (oblast)|Sera]] i tu je provodila svoje dane. Bio je to njen izbor budući da se ova zemlja nalazila na putu iz Srbije u [[Sveta Gora|Svetu goru]], a tu su bila i imanja svetogorskih manastira. To je bilo mesto gde su svraćali pobožni putnici na svom putovanju do Svete gore, a Mara im je pomagala i pružala odmorište. Osim njih pomagala je brata [[Grgur Branković|Grgura]], ujaka [[Toma Kanatkuzin|Tomu Kantakuzina]], despoticu [[Jelena Paleolog Branković|Jelenu]] (udovicu brata Lazara), a u Ježevu je utočište našla i bosanska kraljica Mara-[[Jelena Branković|Jelena]] (ćerka despota Lazara). Ova umna žena je imala utehe i utočište za svakoga, pa čak i za despoticu Jelenu. Doživela je starost od oko 70 godina i umrla je [[1487]]. godine.
 
[[Manastir Svetog Pavla]] je još i krajem 15. vijeka primao sa Hilandarom dohodak iz Dubrovnika za vrijeme sultanije Mare. <ref>{{Cite book|last= Vlačić |first= Ljubo |authorlink= |coauthors= |title= Iz prošlosti srpske oblasti Neretljanske, pp. 16|year=1903|url=|publisher= |location= Dubrovnik |id=}}</ref>
 
== Napomene ==