Mara Branković

Mara Branković (1401, Vučitrn – Ježevo tj. Dafni kod Sera 14. septembar 1487.) bila je ćerka despota Đurđa Brankovića i jedna od sedam znanih princeza koje su ušle u harem turskog sultana Murata II gdje se nalazilo 300 žena.

Mara Branković

Lik Mare Branković sa Esfigmenske povelje (1429)
Lik Mare Branković sa Esfigmenske povelje (1429)

Datum rođenja 1401
Mesto rođenja Vučitrn
Datum smrti 14. septembar 1487.
Mesto smrti Ježevo
Poreklo
Otac Đurađ Branković
Porodica

Biografija uredi

Po dolasku njenog oca na presto Srbije, dolazi do pregovora o njenom venčanju za turskog sultana Murata II a 1435. odlazi u harem u kome ima oko 300 žena. Mara je druga srpska princeza koja je ušla u harem nekog turskog sultana. Prva je bila princeza Olivera Lazarević kći kneza Lazara i kneginje Milice, koja je ušla u harem sultana Bajazita I 1390-1402.[1] Pokušavala je da spreči oslepljenje zarobljene braće Stefana i Grgura. U Turskoj boravi sve do smrti Murata II 1451. godine.

Po povratku u Srbiju od sultana Mehmeda II dobija oblast oko Dubočice i Leskovca za svoje izdržavanje. Posle smrti oca 1456. predstavlja važan i najrealniji politički faktor u Srbiji. Ipak zbog sukoba sa prougarski raspoloženim bratom despotom Lazarom beži kod sultana Mehmeda II.

Odmah nakon dolaska uspela je da dobije imanje u Ježevu] u blizini Sera i tu je provodila svoje dane. Bio je to njen izbor budući da se ova zemlja nalazila na putu iz Srbije u Svetu goru, a tu su bila i imanja svetogorskih manastira. To je bilo mesto gde su svraćali pobožni putnici na svom putovanju do Svete gore, a Mara im je pomagala i pružala odmorište. Osim njih pomagala je brata Grgura, ujaka Tomu Kantakuzina, despoticu Jelenu (udovicu brata Lazara), a u Ježevu je utočište našla i bosanska kraljica Mara-Jelena (ćerka despota Lazara). Ova umna žena je imala utehe i utočište za svakoga, pa čak i za despoticu Jelenu. Doživela je starost od oko 70 godina i umrla je 1487. godine.

Napomene uredi

  1. Nikola Giljen, Olivera Šaranović, Sonja Jovićević Jov, Princeza Olivera, zaboravljena srpska kneginja, Beograd 2009 ISBN 978-86-912875-0-4; Princessa Olivera, zabыtaя serbskaя knяginя ISBN 978-86-912875-1-1; Princess Olivera, a forgotten Serbian Heroine ISBN 978-86-912875-2-8; Nikola Giljen, Olivera Šaranović, Sonja Jovićević Jov, Kneginja Olivera, put ružama posut, Beograd 2010 ISBN 978-86-912875-3-5; Die Fürstin Olivera, mit Rosen bestreuter Weg ISBN 978-86-912875-4-2.

Romani uredi

O njenom životu od početka osamdesetih godina dvadesetog veka napisano je više istorijskih romana:

  • Nadežda D. Pavlović: „Carica Mara“, Vuk Karadžić, Beograd 1982. godine, 269 strana.
  • Dušan Baranin: „Carica Mara“, Srpska književna zadruga, Beograd 1986. godine, 145 strana. (kasnije još nekoliko izdanja)
  • Vojislava Latković: „Mara Branković: carica u vrtlogu istorije“, Besmark, Beoknjiga, Beograd 2007. godine, 222 strane, ISBN 978-86-7694-139-1. (kasnije još nekoliko izdanja)

Eksterni linkovi uredi