Prosvjetiteljstvo – razlika između verzija

U mnogim su nacijama moćni vladari, koje historičari nazivaju "prosvijećenim despotima", pozdravljali vođe prosvjetiteljstva na svom dvoru i tražili pomoć od njih u stvaranju zakona i programa reformi političkog i društvenog sistema, usmjerenih uglavnom u razvoju jakih [[nacionalna država|nacionalnih država]].<ref>Stephen J. Lee, ''Aspects of European history, 1494–1789'' (1990.) str. 258. – 266.</ref> Najistaknutiji među tim vladarima bili su [[Fridrik II. Veliki]] kralj [[Prusija|Prusije]], [[Katarina Velika]], ruska carica od [[1762.]] do [[1796.]], [[Leopold II od Svetog Rimskog Carstva|Leopold II]], koji je vladao [[Veliko Vojvodstvo Toskana|Velikim Toskanskim Vojvodstvom]] od [[1765.]] do [[1790.]] i [[Joseph II od Svetog Rimskog Carstva|Josip II]], austrijski car od [[1780]]. do [[1790.]] Josip je bi pretjerani entuzijast, te je započeo mnoge reforme koje su imale vrlo malu podršku izazvavši tako mnoge pobune. Njegova je vladavina postala predmetom ismijavanja i gotovo svi programi reformi su nanaposlijetku poslijetku povućenipovučeni.<ref>Nicholas Henderson, "Joseph II", ''History Today'' (March 1991) 41:21-27</ref> Stariji ministri [[Sebastião José de Carvalho e Melo]] u [[Portugal]]u i [[Johann Friedrich Struensee]] u [[Danska|Danskoj]] također su vladali u skladu s idealima prosvjetiteljstva.