Podjela Koreje
Podjela Koreje na Sjevernu i Južnu bila je posljedica savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu 1945. godine, kojom je dokinuta 35-godišnja japanska okupacija Korejskog poluotoka. Sjedinjene Države i Sovjetski Savez dogovorili su privremenu okupaciju poluotoka u formi starateljstva s granicom na 38. paraleli. Cilj starateljstva bio je uspostava privremene vlade koja bi postala "slobodna i nezavisna s vremenom", kako je dogovoreno na konferenciji u Kairu.
Japan je objavio kapitulaciju u kolovozu 1945. godine. U rujnu 1945., državnik Yeo Un-hyeong je pokušao izgraditi nezavisnu vladu za cijelu Koreju, no njegovi su planovi propali s uspostavom američke vojne uprave. Na jesen 1947., Ujedinjeni narodi su pokrenuli inicijativu da se na području cijele Koreje održe slobodni i opći izbori. Ipak, taj plan je propao jer se Sjedinjene Države i Sovjetski Savez nisu mogli dogovoriti; u dvogodišnjem periodu od jeseni 1945. do jeseni 1947., a s obzirom da je uspostava jedinstvene vlade propala, na sjeveru i jugu su se počele razvijati dvije nezavisne vlade.
Na sjeveru su Sovjeti uspostavili komunističku državu sa središtem u Pjongjangu, dok su Amerikanci na jugu formirali prozapadnu republiku sa središtem u Seoulu. Kako su dvije vlade podržavale različite čelnike, došlo je do uspostave dvaju nezavisnih država i podjele Korejskog poluotoka. Godine 1948., službeno su proglašene Demokratska Narodna Republika Koreja na sjeveru i Republika Koreja na jugu.
Korejski rat, koji je trajao od 1950. do 1953., postavio je granicu dvaju Koreja na demilitariziranu zonu od Hladnog rata pa nadalje. Unatoč velikom animozitetu, u XXI. vijeku je došlo do poboljšanja odnosa između dvaju Koreja, mahom pod utjecajem liberalnih vlada na jugu, koje su bile više prijateljski nastrojene od svojih prethodnika. Odnosi su ponovo pogrošani za mandata konzervativnog predsjednika I Myeong-baka, koji se protivio sjevernokorejskom nuklearnom programu. Uz to, Kim Jong-ilov nasljednik Kim Jong-un je prijetio bombardiranjem juga tokom 2013. godine.