Osp
Osp - Ospo (tal.) je naselje u sjeverozapadnoj Istri ispod kraškog ruba nedaleko Črnog Kala. U sastavu je Općine Kopar.
| Osp | |
|---|---|
 | |
| Karta: | Najdi.si, Geopedia.si |
| Nadmorska visina: | 245 m |
| Historijska imena: | Pucinum |
| Broj stanovnika: | 201 |
| Površina: | 6,6 km kv |
| Poštanski broj: | 6275 Črni Kal |
| Općina: | Kopar-Capodistria |
| Pokrajina: | Primorska |
| Statistička regija: | Istarsko-kraška |
| Izvor: SURS, popis stanovništva 2002. | |
Osp se nalazi na rubu kraškog polja, zbijeno je selo mediteranskog tipa sa strmim i uskim ulicama, poznato po alpinističkom penjalištu visine 200 m. U pisanim dokumentima spominje se krajem XI. st.
Povijest uredi
Na sjeverozapadnom obrobu sela su postojala dva stara naselja i kulturni ostaci mjesta Pucinum iz rimskog doba. Naziv je vjerojatno dat po jamama, izvorima: puteus.
U stijeni nad selom je manja pećina Babna buža, desno pa velika Osapska spilja iz koje izvire Osapski potok. Ispred spilje je sačuvan obrambeni zid kaštela, gdje su se mještani sklanjali za vrijeme turskih upada, pohoda francuske vojske te kod savezničkog bombardiranja Trsta i okolice u drugom svjetskom ratu.
U Ospu je bila već 1818., ili ranije, ustanovljena prva redovna slovenska osnovna škola u Istri, a 1879. je osnovano i pjevačko društvo. Selo je nekad imalo do 800 stanovnika i u njemu su djelovala tri zbora (miješani, muški i crkveni) te limena glazba s puhačkom školom. Danes uspješno djeluje samo 'gledalačka skupina'.
Na prvim izborima 15. maja 1921., nakon što je Julijska pokrajina anektirana Italiji, mještani su postavili više barikada, s kojima su sprečavali izbore i dolazak fašističkih agitatora. Dva dana su izdržali, a tada je smrtno ranjen Andrej Žerjul, a radi posljedica mučenja, u tršćanskoj bolnici je umro i Andrej Vodopivec. Sljedeći dan su u Osp, pomoću redovne talijanske vojske stigli fašisti koji su spalili glasačke kutije te spalili nekoliko kuća u susjednom Mačkolju.
U selu su se skrivali i razni antifašistički aktivisti iz Trsta, među njima i sekretar trščanske Komunistične partije Italije (PCI) Rico Malalan. U NOB su u selu djelovali odbor OF, odbor AFŽ, neko vrijeme i kuhinja za Komandu mjesta Kopar, tehnika štamparije Naš dom i Snežnik te su se šivale partizanske uniforme. Po kapitulaciji Italije u Ospu se smjestila njemčka vojna jedinica i do 300 vojnika. Za nacističke okupacije selo je imalo 23 žrtve.
Fauna i flora uredi
Na pobočju stijena raste prava šuma lovora, tu raste i zaštićena Tommasinijeva popkoresa. Nekad se tu gnijezdilo mnogo netopira i čavka, a u Mišjoj buži divji golubovi i sova, velika voluharica (Bubo bubo ili po domaći "gugo").
Osapska stijena uredi
Nad selom se uzdiže kompaktna stijena potkvastog oblika, široka 500 m te visoka preko 200 m. Skupaj s obližnjom Mišjom peči ili bužom, koja se nalazi sjeverozapadno od sela, predstavlja jedan od najpoznatijih penjačkih područja u Evropi.
Koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća su se na Velikoj stijeni pojavili prvi penjaćo, koji su svoje sportske aktivnosti razširili na manjim stijenama nad selom.
U stijeni iza sela - sektor Banje prevladavaju jako visoki smjerovi za izraito izdržljivo penjanje. Stena nad Babno nudi posve drugačiji način penjanja: navpične do rahlo previsne plošče z dobrimi, ponekod ostrimi oprijemi, z izjemo levega dela stene, kjer sta v previsih prav tako potrebna moč in vzdržljivost. Smeri u Velikoj stijeni pored savršene penjačke tehnike, zahtijevaju i snagu i izdržljivost, jer su neke među njimaj previsoke. Svi smjerovi su odlično označeni i prikladno opremljeni.