Osnivanje Herceg Novog

Osnivanje Herceg Novog, grada u Boki Kotorskoj, Crna Gora, obavljeno je 1382. god. po odluci srednjovjekovnog bosanskog kralja Tvrtka I. Kao dan osnivanja grada slavi se 28. oktobar. [1]

Bosna za vrijeme Tvrtka I.
Gradske zidine Herceg Novog

Nakon sloma srpskog velikaša Nikole Altomanovića, njegova oblast je podijeljena. Južne oblasti, Trebinje, Konavle i Dračevice zaposjeli su u jesen 1373. god. Balšići. Ostali dijelovi Altomanovićeve države podijeljeni su između Tvrtka i Lazara Hrebeljanovića. Rudnik i istočni deo županovih zemalja dobio je knez Lazar, a zapadni, s Mileševom, Prijepoljem, Onogoštem, Podrinjem i Gackom dobio je Tvrtko. Tako je bosanska država prešla stare granice Drine i obuhvatila najveći dio područja stare Raške.

Tvrtko i Balšići su u vremenu od 1375-1377. došli u sukob oko oblasti Trebinja, Dračevice i Konavlja, koji se pooštrio kad je Tvrtko počeo da pokazuje interes za Kotor. Tvrtko je zauzeo te oblasti uz pomoć Balšićevih nezadovoljnika, obećavši im čuvanje starih prava.[2]

Podizanje grada

uredi

Mjesto za svoju novu luku kralj Tvrtko I je izabrao u dračevičkoj župi, u zaštićenom Bokokotorskom zalivu. U jesen 1381. god. tokom boravka u Dračevici donio je odluku o podizanju grada. Proces izgradnje grada je tekao veoma brzo. U septembru 1382. godine, nakon pet mjeseci, okončan je rad na jednoj tvrđavi.[3] U isto vrijeme, iz trgovačkih, političkih i strateških razloga, Tvrtko je počeo podizati i grad Brštanik kod Počitelja. U Bršteniku je izgrađeno i brodogradilište. Tako su oba njegova puta na more, i onaj u dolini Neretve i onaj u Dračevici, štićena gradovima. [4]

 
Spomenik Tvrtku I, osnivaču Herceg Novog

U neposrednoj blizini novom gradu, koji je dobio ime Sveti Stefan, Tvrtko je podigao solanu i trg za trgovinu solju, vinom i drugim trgovačkim artiklima za Bosnu. Novi povod za otvaranje trga soli u Novom bio mu je taj što mu Dubrovčani nisu dali jednog svoga vlastelina za nadzornika bosanskih tvrđava. Ime je brzo promijenjeno u Novi (Castelnuovo). U Novi su dolazili trgovci ne samo iz Bosne i obližnjih mjesta nego i iz Hrvatske i drugih primorskih mjesta.

Reakcije Dubrovačke Republike

uredi

Čitav Tvrtkov poduhvat, a naročito podizanje solana, ozbiljno je zabrinuo Dubrovčane. So je bila najvažniji artikl koji su oni uvozili u stočarske predjele svog zaleđa. Zato su mjere koje su poduzeli bile raznovrsne i korjenite. Uspostavljena je prava blokada sa zadatkom da parališe svaki dovoz soli u Novi.

  • Odlukom Velikog vijeća zabranjen je uvoz soli u Novi, kao i izvoz soli u bilo koje mjesto, ako to nije ranije utvrđeno.
  • Trgovcima je 20. marta 1382. godine zabranjeno da odlaze u Bosnu.
  • Dubrovčanima se od 10. aprila ne dozvoljava ne samo odlazak u Bosnu nego ne smiju slati ni svoju robu tim putem.
  • Odlukom od 9. juna pozvani su svi trgovci koji se nalaze u Bosni da se vrate u Dubrovnik sa svojim stvarima.
  • Dubrovčani intervenišu u Trogiru, Splitu i Zadru s ciljem spriječavanja bosanskog kralja u njegovim namjerama.
  • Pred Novi su poslate galije sa zadatkom da budno paze na kretanje brodova natovarenih solju i da onemoguće njihovo iskrcavanje u Novom. Tako je stavljeno do znanja nekim stranim trgovcima da će im brodovi biti zaplijenjeni i spaljeni ako budu uhvaćeni da prevoze so u zabranjena mjesta[5]

Tvrtkova povelja

uredi

Dubrovčani mijenjaju svoje dosadašnje držanje i putem pregovora pokušavaju da privole Tvrtka da bar odustane od svojih namjera u vezi s podizanjem solana. Kralj je popustio uz cijenu izvjesnih uslova od interesa za Bosnu. Drugog decembra 1382. godine izdao je povelju kojom je izašao u susret interesima Dubrovčana. [6]

Pored toga što je ovom poveljom zvanično potvrđeno da je došlo do sporazuma Dubrovnika i Bosne, ipak se i dalje dešavalo da se na tržištu Novog prodaje so. Ovu odredbu su naročito kršili Kotorani što se zaključuje po intervencijama dubrovačke vlade kod Kotorana. Dubrovnik je tražio i intervenciju ugarske krune. Kraljica Marija izlazi im u susret, te je 1. aprila 1383. godine zabranila svojim podanicama dovoz vina i soli u Novi iz Dalmacije i Hrvatske. Ovu istu naredbu, na zahtjev Dubrovnika potvrdila je i 8. maja 1384. godine.

Tri godine poslije osnivanja grada Novi Tvrtko je dobio Kotor, koji je već bio razvijeni centar, pa Herceg Novi nije više bio presudan.

Izvori

uredi
  1. „Kako je kralj Tvrtko dobio spomenik u Herceg Novom”. RSE, 2013. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  2. „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  3. „Osnivanje i značaj Herceg Novog za bosansku državu – ponos srednjovjekovnog bosanskog primorja”. Bosnae, Sarajevo, 2022. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  4. „Dženan Dautović, Enes Dedić: Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku”. ANUBiH, Godišnjak knjiga 45, Sarajevo, 2016.. Arhivirano iz originala na datum 2023-10-30. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  5. „Desanka Kovačević: Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni - Privredni planovi Tvrtka I, s.37”. ND NRBIH, DJELA, KNJIGA XVIII, ODJELJENJE ISTORIJSKO-FILOLOSKIH NAUKA, KNJIGA 13., SARAJEVO 1961.. Arhivirano iz originala na datum 2023-10-30. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  6. „Povelja kralja Tvrtka kojom ukida trg soli u Sutorini”. Srbi u BiH Sarajevo, 2016.. Pristupljeno 9. 2. 2023.