Povelja Tvrtka I Dubrovniku 1382.

Povelja Tvrtka I Dubrovniku 1382. je dokument kojim je kralj Tvrtko I, na izričit zahtjev Dubrovčana, ukinuo trg soli kod novopodignutog grada Svetog Stefana, današnji Herceg Novi, u župi Dračevici. Dubrovčani su svoj zahtjev pravdali time da je po starim ugovorima sa srpskim vladarima bila dozvpljena prodaja soli na 4 trga koja su od ranije određena: Dubrovnik, Drijeva, Kotor i Sveti Srđ.

Bosna za vrijeme Tvrtka I.

Pečat kralja Tvrtka I

Tvrtko je uvažio stare ugovore koje je Dubrovnik imao sa "gospodom Raške" u vrijeme kada Kotromanići nisu vladali neposrednim zaleđem Dubrovnika, i kada su Dubrovčani sklapali ugovore sa Nemanjićima i njihovim ljudima. Kao nasljednik srpske krune, a time i tradicija "gospodara Raške", Tvrtko se s pravom poziva na te tradicije.

U ovoj povelji Tvrtko izražava veliko poštovanje svetom Stefanu kojeg su poštovali i njegovi predhodnici Nemanjići. Grad koji je podigao u Dračevici nazvao je Sveti Stefan, koji danas nosi naziv Herceg Novi.

Svjedoci su bili: dvorski Mirko Radojević, vojvoda Vlatko Vuković i knez Pavle Jablanić.

Na samom kraju povelje nalazi se datum 2. decembra 1382 i Bišće kao mjesto nastanka povelje. Povelja je sačuvana u originalu i prepisu i čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Tekst

“

Blagočastivo je i veoma prijatno i dostojno pohvaliti ovo dostojnom vjerom, i željenu riječ uputiti tebi, prvomučeniče Hristov Stefane, jer ti si se molio za one koji su te udarali, govoreći: „Gospode, ne uzmi im za grijeh ovo, jer ne znaju šta čine.“ I zato, mnogostradalni, koji si se molio za one koji su te udarali, još više se moli Vladici mome Hristu Bogu za one koji ti se svagda mole i zazivaju i ispovijedaju tebe, koji si za Hrista Boga postradao i koji sva dobra činiš o Gospodu mome Bogu, i koji tebe prizivam u pomoć, jer molitvom tvojom primih blagodat od Gospoda Boga, i udostojen bijah vijenca i časti i skiptra carskoga prvih mojih roditelja svetih, gospode srpske, kraljeva i careva, i slijedim njihov život i vjeru, i pravilom (zakonom) carskim sve nedostatke ispravljajući i izvršavajući u zemljama bogodarovanog mi kraljevstva. I tako prebivajući, pronađe kraljevstvo mi u primorju, u župi dračevičkoj mjesto pogodno za podizanje grada i tada prizvah u pomoć Gospoda Boga i svetog velikog mučenika i arhiđakona Stefana, kao što i više rekoh, i u ime njegovo sazidah grad na rečenom mjestu i dadoh mu ime Sveti Stefan. I tu je reklo kraljevstvo mi da se postavi slanica (solana) i da bude trg za prodaju soli, i to saznadoše u Dubrovniku, pa zato poslaše kraljevstvu mi svoga vlastelina, kneza Dragoja Gučetića, moleći kraljevstvo mi da tu na tom mjestu i pod onim gradom ne postavi kraljevstvo mi solanu, niti da se so prodaje. A Dragoje je govorio kraljevstvu mi da Dubrovnik ima stare zakone (ugovore) sa svom gospodom raškom da u primorju nigdje ne bude postavljen novi trg, osim na mjestu gdje je nekad postojao običan trg i mjesta. A kraljevstvo mi, razmotrivši stare ugovore koje su imali Dubrovčani sa gospodom raškom – da se ne može nigdje u primorju postaviti trg soli, osim na običnim (uobičajenim) mjestima, ne htjede kraljevstvo mi da prekrši stare zakone grada Dubrovnika što su ih imali sa gospodom raškom, nego još više potvrdih zakone koje su odranije imali sa prvom gospodom, pa pristade kraljevstvo mi (i posla) po Dragoju u Dubrovnik, da ni u onom gradu, niti pod gradom, dovijeka neće biti trga za trgovinu solju. I sve ovo više pisano da ne prekrši kraljevstvo mi, ni sin kraljevstva mi, niti bilo ko od srodnika kraljevstva mi da ne prekrši dok god grad Dubrovnik i vlastela dubrovačka ovo ne pokvare i nekom izdajom ne izgube oni i djeca njihova i potomci njihovi. A ovome (su) svjedoci dvorski Mirko Radojević i vojvoda Vlatko Vuković i knez Pavle Jablanić. Zapisa se ovo u godini po rođenju Hristovom 1382, mjeseca decembra u 2. dan. Pisano na Bisči, u podgrađu.

”